Bljuckanje u dojenčadi
prim. Alemka Jaklin Kekez, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije

Bljuckanje je česta pojava u dojenačkoj dobi. Zapravo, najviše bljucaju upravo najmanji, u prvim mjesecima života. Tako su statistike pokazale da do 4. mjeseca, bljuca čak 67% djece. Većinom u podlozi nema nikakve patologije, te se za to koristi i termin fiziološkog refluksa. U anglosaksonskoj literaturi postoji izraz "happy spitter", što bi u doslovnom prijevodu značilo "sretni bljuckaš"; dakle sam naziv govori o bezazlenosti stanja. Dakle, radi se samo o nevoljnom izbacivanju malih količina, mlijeka ili čaja, ovisno što je dijete prethodno popilo koje ne utječu na zdravlje djeteta. Najčešće se sadržaj samo prelije iz djetetovih usta, no ponekad može i izletjeti, što se roditeljima često čini dramatično. Obično se to događa iza obroka, no kako je raspored hranjenja u mlade dojenčadi gust, zapravo može biti bilo kada između obroka. Sadržaj može biti tekući, ali i usiren, tj. mirisati na kiselo mlijeko.

Zašto se bljucanje događa i zašto upravo najviše u ranoj dobi? To je najčešće posljedica niza razloga: halapljivog jela i lakog prepunjavanja želuca dojenčeta, progutanog zraka, tekuće hrane koja se lakše preljeva, nezrelosti te nepotpunog zatvaranje donjeg sfinktera jednjaka, kao i pretežno ležećeg položaja mladog dojenčeta...

Ipak, roditelji vrlo često zabrinuto dolaze k liječniku nesigurni da li je bljuckanje normalno, pogotovo ako se to ponavlja više puta tijekom dana. Također bljuckanje znaju zamijeniti za povraćanje, pa u kontaktu s liječnikom kao razlog dolaska navode povraćanje koje se stalno ponavlja, nesvjesni da se radi o bljuckanju. Kako prepoznati razliku? Kod povraćanja radi se o forsiranom izbacivanju većih količina hrane. Uz to često ga prate i neki drugi simptomi (loš napredak na tjelesnoj masi, nezadovoljstvo djeteta,...), ponekad znaci akutne infektivne bolesti (temperatura, klonulost...). Stoga je za liječnike važno dobiti detaljan opis bljuckanja /povraćanja, pitati za druge simptome i pregledati dijete. Samo objektivna procjena cjelokupnog djetetovog stanja, te intenziteta i učestalosti bljukcanja zajedno pokazat će nam radi li se samo o bezazlenoj ili zaista patološkoj pojavi.

Kako pristupiti djetetu koje bljucka? Ukoliko dijete jedino bljucka i nema nikakvih drugih znakova bolesti, dobrog je prirasta na težini i normalno se razvija, smatramo da je bljuckanje fiziološko i dijete nije potrebno izlagati nikakvoj dijagnostičkoj obradi, niti terapiji. Da bi se bljukcanje smanjilo korisne su sljedeće mjere. Nakon obroka poželjeno je dojenče staviti u uspravni položaj da podrigne. Ako to ne funkcionira dobro, može se nakon nekoliko prvih minuta hranjenje prekinuti, dijete tada kratko podignuti da podrigne te nakon toga nastaviti hranjenje. Time se evakuira suvišni zrak iz želuca koji ponekad pospješuje bljucanje. Također blago zagušćivanje mlijeka, primjerice rižinim ili kukuruznim dojenčkim pahuljicama u mininalnim količinama (1 mala žličica na 100ml) smanjuje bljuckanje. Dodatno, danas postoje i gotove dojenačke formule pripremljene tako da preveniraju bljuckanje. To su formule koje se prepoznaju po sufiksu AR (Anti- Refluks) koji se nalazi uz ime formule. Dalje, kada dijete leži preporuča se da bude u povišenom položaju (no nikako ne na trbuhu), kako bi se antigravitacijskim mjerama smanjilo vraćanje sadržaja.

Kada razmišljamo da bljuckanje nije samo fiziološka varijanta? Ako su intenzitet i frekvencija bljuckanja veliki te se uz to javljaju simptomi poput izvijanja, kašljanja, ponavljanih dišnih infekcija, pojave tragova krvi u izbljucanom sadržaju, dijete je značajno anemično, ne dobiva dobro na tjelesnoj masi, tada se ne radi o fiziološkoj pojavi, već vrlo vjerojatno o bljuckanju kao jednom od simptoma gastroezofagealne refluksne bolesti (patološkom refluksu). U tom slučaju potrebno je provesti dijagnostičku obradu kako bi se dokazao patološki refluks, kao i mogući uzroci koji mogu biti brojni. Takva dijagnostika kao i terapija u nadležnosti su dječjeg gastroenterologa. Jedina prava procjena postojanja patološkog refluksa je 24 satnim registriranjem refluksnih epizoda putem ph-metrije jednjaka ili još preciznije kombinacije s impedancom kojom se mogu registirati i kisele i alkalne refluksne epizode te povezanost sa simptomima. Druge metode (endoskopija, pasaža jednjaka i želuca, scintigrafija i sl.) zapravo su samo komplementarne te se ponekad koriste u procjeni posljedica refluksa na jednjak, dišnih sustav kao i evaluaciji mogućih uzroka itd.. Prema težini refluksne bolesti i uzroku određuje se terapija. I u ovom slučaju korisne su ranije spmenute jednostavne mjere: povišeni položaj djeteta (ne na trbuhu), te zagušćivanje obroka, ali su obično potrebne i druge terapijske intervencije.

I fiziološko bljuckanje, a i patološki gastroezofagealni refluks u pravilu se smanjuju s porastom dobi djeteta, tako da prema kraju prve godine veliki broj djece (oko 60%) bude bez simptoma.

Zaključno možemo reći da je povremeno bljucanje koje nema nikakav utjecaj na zdravlje dojenčeta učestala pojava u ranoj dobi, fiziološko je, te mu ne treba pridavati značenje, niti izvrgavati dijete dijagnostičkim pretragama.
Naš tim na tečaju o defektima razvoja kralježnice
NAŠE PEDIJATRICE MEĐU NAJBOLJIM LIJEČNICIMA U HRVATSKOJ
ŠKOLA ATOPIJE
Naručite se za pregled

Radno vrijeme
Pon - Pet: 08:00 - 20:00
Sub: 08:30 - 13:30
Način plaćanja:
•  gotovina
•  Maestro, Master Card, VISA
MAESTRO MASTER VISA
•  dodatno zdravstveno osiguranje
(Croatia zdravstveno osiguranje, GRAWE osiguranje, Uniqa osiguranje, Sunce osiguranje)