KADA SE JAVITI NA PREGLED DJEČJEG KIRURGA KOD INGVINALNE HERNIJE (KILE)?
Ingvinalna hernija u djece je posljedica nezatvaranja kanala (vaginalni procesus) koji seže iz trbuha prema preponi, katkad i sve do skrotuma. Može se pojaviti u bilo kojoj dobi djeteta, od rođenja na dalje. Ingvinalne hernije zahtijevaju operacijsko liječenje budući da nemaju tendenciju spontanog povlačenja – radi se o fizički otvorenom kanalu kojega treba zatvoriti.
Češće kod beba, može se dogoditi inkarceracija (uklještenje) hernije. To je stanje u kojem se sadržaj kilne vreće (najčešće crijevo, jajnik kod djevojčica, trbušna maramica…) ne može lako vratiti u trbušnu šupljinu, što može rezultirati prekidom cirkulacije organa koji je inkarceriran i njegovo oštećenje. Ukoliko roditelji primijete da je hernija tvrda, bolna, crvena, potreban je hitni pregled. Međutim, ukoliko se sadržaj lako vraća, pa čak i ako odmah ponovno ispadne u vreću, nema razloga za brigom. Tada se pregled može obaviti bez hitnosti i adekvatno pripremiti za operativni zahvat kada je dijete zdravo i u najboljem stanju za opću anesteziju.
ŠTO SU TO HIDROKELA I FUNIKULOKELA (VODENA KILA)?
Hidrokela i funikulokela su dva slična stanja, vrlo nalik ingvinalnoj heniji, barem prema uzroku nastanka. Radi se također o otvorenom kanaliću (procesus vaginalis), no kod hidrokele i funikulokele je taj kanal preuzak da u njega uđe sadržaj iz trbušne šupljine. Dovoljno je širok da u njega ulazi i izlazi tekućina koja se u manjoj količini nalazi slobodnom u trbuhu – u tom slučaju je riječ o komunikantnoj hidrokeli.
Hidrokela se prezentira kao oteklina u skrotumu koja je bezbolna i djetetu ne predstavlja tegobe. Funikulokela je češće prisutna kod manje djece i prezentira se kao bezbolna kuglica u samoj preponi. Tipično je da se hidrokela javlja već i po rođenju, u nekim slučajevima i kasnije. Ukoliko se nema tendenciju povećavati, može se pratiti do 2. godine života. Ako se do tada spontano ne povuče, potrebna je operacija koja je gotovo identična onoj kod ingvinalne hernije. Kod starijih dječaka, tipično u pretpubertetu i pubertetu, može se pojaviti hidrokela bez jasnog uzroka, ili uslijed upalnog stanja, traume i drugih uzroka.
Rijedak uzrok hidrokele je tumor testisa kojeg treba isključiti kod starije djece kao uzrok hidrokele. Hidrokela je često bezbolna, bez znakova crvenila i otekline kože skrotuma. Dječacima može kod aktivnosti uzrokovati nelagodu. Svojom veličinom također može smetati. Ako u određenom periodu praćenja nema tendenciju spontanog nestajanja, preporuča se operacija hidrokele.
KADA TREBA OPERIRATI RETENCIJU TESTISA?
Retencija testisa ili nespušteni testis je stanje u kojem se testis ne nalazi u skrotumu i ne da se u njega mobilizirati. Tijekom razvoja u maternici, dolazi do spuštanja testisa iz trbušne šupljine, kroz ingvinalni kanal u skrotum. Testis može zaostati na bilo kojoj razini. Ukoliko je testis palpabilan (opipljiv) u području ingvinalnog kanala, tada se preporuča njegovo spuštanje (orhidopeksija), idealno u dobi od oko godinu dana djeteta.
Testis katkada može zaostati položajem i u samoj trbušnoj šupljini. Tada je riječ o nepalpabilnom testisu. U tom slučaju je potrebno, prvo potvrditi njegovo postojanje (budući da postoje slučajevi u kojima se testis nije uopće razvio), a potom i njegov položaj. Niti jedna radiološka slikovna metoda ne može sa 100% sigurnošću utvrditi da testisa nema. Stoga je potrebno planirati laparoskopsku eksploraciju trbušne šupljine postavljanjem kamerice u trbuh u općoj anesteziji, te sukladno nalazu spustiti testis u skrotum.
U nekim slučajevima su potrebne i dvije operacije, što ovisi od djeteta do djeteta i samoj procjeni kirurga za vrijeme prve operacije.
KADA KAŽEMO DA DIJETE IMA MOBILNI TESTIS?
Mobilni testis je stanje u kojem testis „šeće“ iz skrotuma u ingvinalni kanal, no da se bez napetosti navući u skrotum. Roditelji često navode kako testis vide dok se dijete kupa, kada mu je toplo i kada je opušteno. Uzrok mobilnog testisa je pojačana aktivnosti mišića kremastera kojemu je inače uloga podizanje testisa prema tijelu (kada je hladno, prilikom aktivnosti i sl.) Mobilni testis se smatra urednim nalazom, no potrebno je redovito praćenje djeteta tijekom rasta kako ne bi došlo do zaostajanja testisa u ingvinalnom kanalu i time njegove retencije, što zahtijeva operativni zahvat (orhidopeksija).
KOJA UPALNA STANJA U SKROTUMU POSTOJE?
Torzija Morgagnijeve hidatide je stanje u kojem dolazi do torzije malog privjeska u području epididimisa (pasjemenika) koji kroz vrijeme uzrokuje bolove i upalne znakove popraćene oteklinom skrotuma. Stanje se ne smatra hitnim u punom smislu, budući da cirkulacija epididimisa i testisa nisu u pitanju. Ukoliko je upala napredovala ili se stanje ne može razlikovati od torzije testisa, preporuča se operativni zahvat koji podrazumijeva odstranjenje hidatide, najčešće bez ikakvih posljedica za sam testisa.
U velikom broju slučajeva je dovoljna konzervativna terapija kojom se u početnoj fazi upale može postići izlječenje i bez operativnog zahvata, no to zahtijeva procjenu iskusnog kliničara. Epididimitis je stanje u kojem dolazi do upale epididimisa (pasjemenika). Uzork je najčešće virusne etiologije, no može biti i bakterijski. Češće se viđa kod beba i starijih dječaka. Bol slabijeg do srednjeg intenziteta je često popraćena crvenilom i oteklinom kože skrotuma.
U većini slučajeva je dijagnoza jasna, pa se konzervativnom terapijom liječi uspješno. U uznapredovalim slučajevima, nejasnom mehanizmu nastanka, izrazitoj bolnosti i kliničkoj i radiološkoj nedoumici, kirurg može preporučiti i eksploraciju skrotuma, budući da upalna stanja mogu biti uzrokovana i torzijom testisa, posebno ako je zanemarena. Kod akutnog skrotuma vrijedi pravilo da je bolje učiniti eksploraciju, nego riskirati da testis propadne.
ŠTO JE VARIKOKELA TESTISA?
Varikokela testisa je stanje uzrokovano proširenjem vena, najčešće lijevog testisa. Riječ je o varikoznim (proširenim) venama testisa, a uzrok je sličan onome kao kod proširenim venama na potkoljenicama. Zbog pojačanog pritiska u veni dolazi do popuštanja venskih zalistaka i proširenja venskog bazena u mošnji. Najčešće se otkrije na sistematskim pregledima kod dječaka starijih od 12 godina.
Varikokela sama po sebi rijetko uzrokuje tegobe, no ako se javljaju, često je u pitanju nelagoda, težina ili blaža bol u mošnji. Ako je u pitanju viši stupanj varikokele, mošnja ispunjena proširenim venama nalikuje na vreću punu crva – jedini vidljivi znak kod varikokele. Varikokelu je bitno dijagnosticirati, obraditi i pratiti jer višegodišnje postojanje varikokele može dovesti do smanjene stope plodnosti muškaraca.
ŠTO JE CISTA EPIDIDIMISA?
Cista epididimisa je šupljina ispunjena bistrom tekućinom, a nalazi se u području pasjemenika (epididimisa). Pretpostavlja se da je u pitanju razvojna anomalija u području epididimisa još iz doba fetalnog razvoja. Često ih dječaci sami napipaju, a riječ je bezbolnim “kuglicama”, najčešće iznad gornjeg pola testisa. Većinu cista nije potrebno kirurški liječiti, no važno ih je pravilno dijagnosticirati i pratiti. Ciste epididimisa katkada zahtijevaju odstranjenje, posebice ako uzrokuju bol ili kontinuirano rastu.
KAKO SE PREPOZNAJE I LIJEČI TORZIJA TESTISA?
Torzija testisa je hitno stanje u dječjoj urologiji koje zahtijeva hitno kirurško liječenje.
Radi se o stanju kod kojega dolazi do prekida cirkulacije testisu koji se okrenuo oko svojih krvnih žila. Torzija testisa je popraćena jakim bolovima, koji se ponekad šire u trbuh, pa se stanje može pogrešno protumačiti kao upala crvuljka ili neko drugo akutno zbivanje u trbuhu. Dječaci katkada iz neugode prešute roditeljima bolove što može rezultirati kasnom dijagnozom i liječenjem te propadanjem testisa zbog ishemije (stanje nedostatka primjerene cirkulacije koja održava testis vitalnim).
Najčešće se dijagnosticira samim kliničkim pregledom, a može potvrditi i Color Doppler UZV pregledom testisa. Od trenutka nastanka bolova do kirurškog zbrinjavanja ne bi trebalo proći dulje od 4-6 sati jer testis može biti oštećen uslijed nedostatka cirkulacije.
Postoji i stanje koje se zove intermitentna testikularna torzija koja podrazumijeva također okretanje testisa oko vlastitih krvnih žila s prekidom cirkulacije, no u ovom slučaju dolazi do spontane repozicije (povratak testisa u normalan položaj i uspostavljanje cirkulacije). Često takvi pacijenti dolaze u hitnu službu u više navrata s istom anamnezom (intenzivni bolovi koji nastaju naglo, traju neko vrijeme i sami nestanu dok dođe do hitne službe).
Ova dijagnoza, nažalost, se ne može potvrditi radiološkim metodama ispada cirkulacije budući da dolazi do spontanog razrješenja. Stoga je važno uzeti detaljnu anamnezu i izvršiti pažljiv pregled. Preporuka je da se učini obostrana fiksacija testisa u općoj anesteziji čime se testisi fiksiraju i time izbjegne ponavljanje intermitentne torzije, koja može u bilo kojem trenutku progredirati u punu torziju.
Vašem dijetetu je potrebna kirurška intervencija? Želite se konzultirati sa stručnjacima? Obratite nam se s povjerenjem!
