traži
Zatvori ovaj okvir za pretraživanje.
Gornja endoskopija

Gornja endoskopija u djece

Piše: Prim. dr Alemka Jaklin Kekez, spec. pedijatar gastroenterolog, Poliklinika za dječje bolesti Helena

Ezofagogastroduodenoskopija u djece

Ezofagogastroduodenoskopija ili kraće rečeno gornja endoskopija probavnog trakta, dijagnostička je metoda koja omogućuje dobar prikaz unutrašnje strukture i sadržaja jednjaka, želuca i dvanaesterca. Radi se o invazivnoj pretrazi koja nije ugodna i srećom potreba za ovom dijagnostičkom pretragom u djece manja je nego u odraslih. Ipak, ukoliko postoji jasna dijagnostička indikacija koju postavlja isključivo dječji gastroenterolog, može se izvesti već od najranije tj. novorođenačke dobi, ali uz aparaturu i anesteziološke postupke namijenjene djeci.

Indikacije za endoskopiju

Indikacije za ovu pretragu kao i preporuke kako se ona treba izvoditi definiralo je Europsko pedijatrijsko gastroenterološko društvo (ESPGHAN) u suradnji s Europskim društvom za endoskopiju (ESGE) 2017. godine. Gornja endoskopija obično nije prva pretraga u djece koja se izvodi kod sumnje na određenu patologiju, ali je često ključna za dovršenje dijagnostike. Najčešća stanja i simptomi u dječjoj dobi kod kojih ju je potrebno učiniti radi ravjetljavanja dijagnoze su sljedeća:
1) značajan gubitak na težini ili nenapredovanje na tjelesnoj masi i teški kronični proljev, teška anemija, ponavljano povraćanje bez objašnjivog razloga, abdominalna bol s karakteristikama organske boli, tj. oni simptomi i laboratorijski nalazi radi kojih sumnjamo na celijakiju bez dovoljno drugih dijagnostičkih kriterija, kroničnu upalnu bolest crijeva, upale gornjeg dijela tankog crijeva (alergijske i nealergijske)…
2) Bol kod gutanja ili teško gutanje, zastajanje zalogaja tj. teškoće prolaza hrane i/ili tekućine, odnosno simptomi koji upućuju na moguće promjene prohodnosti jednjaka i/ili teške upalne promjene jednjaka ( alergijske i/ili refluksne ) i sl.
3) korozivne ozljede gornjeg probavnog trakta
4) povraćanje krvi ili krvavog sadržaja, crna stolica tj. sumnja na krvarenje iz gornjeg dijela probavnog trakta.
5) sumnja na polipe u gornjem probavnom traktu, kod obitelji sa familijarnom polipozom.
Kod endoskopije se osim vizualizacije samog probavnog trakta, obično uzimaju i uzorci biopsijom kako bi se moglo pogledati samo tkivo pod mikroskopom te dobro identificirati upalne, alergijske, mikrobiološke i druge sluzničke promjene. To upotpunjuje vrijednost same metode.

Endoskopija iz terapijskih razloga

Osim u dijagnostičke svrhe, ponekad je ovu pretragu nužno primijeniti i radi terapijskih razloga, a nekad i kao hitni intervencijski postupak. Najvažnije terapijske indikacije za endoskopiju u djece su:
1) vađenje stranog tijela iz gornjeg probavnog trakta
2) odstranjenje zalogaja hrane koji je „zapeo“ u jednjaku
3) proširenje (dilatacija) mjesta suženja jednjaka
4) zaustavljanje krvarenja u gornjem probavnom traktu
5) odstranjenje polipa
6) postavljanje perkutane endoskopske gastrostome ili jejunostome radi omogućavanja hranjenja zaobilazeći jednjak (direktno u želudac ili tankog crijevo)
7) nužnost za endoskopskim ultrazvukom
S druge strane ovoj metodi nije potrebno podvrgnuti djecu sa tegobama koje sugeriraju funkcijske poremećaje u probavnom traktu (ponavljani bolovi bez karakteristika koje upućuju na organsku bolest, bljuckanje i sl.) kao niti djecu sa nekompliciranom tj. blagom refluksnom bolesti. Endoskopija je kontraindicirana, odnosno nikako ju ne treba činiti ako postoji sumnja na perforaciju (puknuće) probavne cijevi.
Optimalno je da proceduru izvodi dječji gastroenterolog koji je za nju treniran i iskusan je u tom postupku, mada u manjim centrima gdje to nije moguće, pretragu obično radi internist gastroenterolog, ali s opremom koja je prilagođena dječjoj dobi. Naime, veličina endoskopa određuje se prema životnoj dobi i težini djetata. Poželjna je naravno suradnja s dječjim gastroenterologom, koji postavlja indikaciju i prati stanje djetata prije i poslije.
Preporuka je da se endoskopija kod djece, osobito niže životne dobi, radi ili u općoj anesteziji ili dubokoj sedaciji kako bi procedura bila što manje traumatska za dijete i lakše izvediva. U dubokoj sedaciji dijete ne osjeća bolne senzacije, tj. u dubokom je snu, smanjeni su nepoželjni refleksi koji ometaju izvođenje pretrage, ali za razliku od stanja kada je u općoj anesteziji, samo diše. Odluku o tome hoće li se procedura raditi u anesteziji ili dubokoj sedaciji donosi liječnik na temelju dobi i drugih za to bitnih čimbenika, a s ciljem da je to optimalno za dijete i izvođenje procedure. Za opću anesteziju kod endoskopije važno je naglastiti kako je kraća nego kod većine operativnih zahvata budući da je sama endoskopija procedura koja je brzo gotova. Tijekom sedacije i anestezije rutinski se nadziru svi vitalni parematri – tlak, puls, dubina disanja, zasićenje kisikom, a nakon buđenja dijete se još neko vrijeme prati prije odlaska kući.

Pripreme za endoskopiju

Za roditelje je važno da dijete dobro pripreme za endoskopiju. Ovisno o dobi u kojoj je dijete treba prilagoditi pripremu i objašnjenje. Djeca ne vole neizvjesnost i plaši ih nepoznato i bolne procedure, stoga je dobro da roditelj s djetetom razgovara i najavi kako će se ići u bolnicu/ dnevnu bolnicu te kako neće biti boli. Potrebno je svakako da dijete bude natašte (bez jela i pića 6 sati, a kod dojenčadi na prehrani isključivo majčinim mlijekom 4 sata, bez vode 2 sata), kako bi se postupak mogao sigurno izvesti. U slučaju nepridržavanja postoji rizik od aspiracije sadržaja probavnog trakta u dišne puteve. Ako dijete inače uzima neku redovnu terapiju, o tome hoće li ju uzeti prije procedure važno je posavjetovati se sa liječnikom koji izvodi pretragu ili anesteziologom. Svakako je najbitnije slijediti upute koje prethodno kaže gastroenterolog i anesteziolog.

Komplikacije endoskopije

Komplikacije endoskopije (krvarenje, perforacija ili infekcija) dešavaju se iznimno rijetko, pogotovo kada se radi o endoskopiji u dijagnostičke svrhe (manje od 0,5%). U terapijskoj endoskopiji koja je zahtjevnija mogućnost komplikacija je nešto malo viša. Rizik za komplikacije veći je i što je dijete mlađe i ima više drugih zdravstvenih teškoća.
Zaključno, endoskopiju gornjeg probavnog trakta u djece potrebno je raditi samo kada postoji čvrsta indikacij, isključivo u centrima u kojima takvu pretragu izvodi iskusan endoskopičar s primjerenom opremom.

Izdvojene novosti