Piše: Izv. prof. dr. sc. Irena Ivković-Jureković, prim. dr. med.
Specijalist pedijatrije, uži specijalist pedijatrijske alergologije i kliničke imunologije
Alergije su kronične nezarazne bolesti koje značajno utječu na kvalitetu života kod djece i odraslih.
Broj oboljelih od alergijskih bolesti u našoj zemlji i u svijetu je u stalnom porastu u posljednjih šezdesetak godina, a očekuje se da će se isti trend zadržati i narednih desetljeća. Procjenjuje se da oko 35% opće populacije ima neku od alergijskih bolesti, a posebice su zabrinjavajući podaci koji govore o izrazito brzom porastu broja oboljelih od alergije kod djece.
Što je alergija, zašto i kako nastaju alergijske bolesti?
Alergija je neprimjeren i nepoželjan odgovor našeg imunološkog sustava na različite čimbenike iz okoliša koje nazivano antigenima ili alergenima. Alergijske reakcije i simptomi mogu biti lokalizirani i zahvatiti samo jedan dio tijela ili organ, ili opće, koje se mogu razviti brzo i ugroziti život bolesnika (tzv. anafilaksija).
Koji su preduvjeti za nastajanje alergije kod djece?
Sklonost alergiji, odnosno atopijskim bolestima je najčešće nasljedna. Atopija znači sklonost organizma da u kontaktu s alergenima reagira stvaranjem protutijela iz razreda imunoglobulina E. Ta se sklonost nasljeđuje, no ona ne znači da će se neka od alergijskih bolesti obavezno razviti.
Za nastanak bolesti važan je, osim nasljedne sklonosti, i utjecaj niza čimbenika iz okoliša, osobito onih kojima smo izloženi u prvim godinama života. Među najvažnijima svakako su izloženost alergenima, infekcije u ranoj dječjoj dobi, posebice parazitarne infekcije i infekcije dišnog sustava, uporaba antibiotika, ishrana, uvjeti života i stanovanja, onečišćenje okoliša i drugi.
Gdje su alergije najčešće?
Alergije su češće prisutne u gradskim sredinama nego u seoskim. Nedostatak nekih alergena (npr. dodir s domaćim životinjama) ili prevelika izloženost alergenima zatvorenog prostora (npr. grinje iz kućne prašine) u ranoj dobi kada se razvija imunološki sustav ima utjecaja na razvoj alergija.
Čini se da rana izloženost djece infekcijama gornjeg dišnog sustava (rani odlazak u dječji kolektiv – jaslice, vrtići) štiti od razvoja alergija. Također se smatra da i promjene u ishrani koje smo prihvatili radi prevencije nekih drugih bolesti (npr. hrana siromašna određenim masnoćama radi prevencije kardiovaskularnih bolesti) utječu na razvoj alergija.
Što uzrokuje alergije i koje vrste alergijskih bolesti postoje?
Gotovo svaka tvar iz okoliša može uzrokovati alergijsku reakciju. Najčešći izvor alergena vanjskih prostora su peludi i plijesni, a izloženost ovim alergenima ima sezonsko obilježje i ovisna je o zemljopisnom području i meteorološkim prilikama. U zatvorenim pak, prostorima najčešći alergeni su proizvodi grinja iz kućne prašine, kućne životinje s krznom (sastojci kože, dlake i žljezdanih izlučevina) i plijesni. Alergijske reakcije mogu također izazvati i hrana, lijekovi, kemikalije, konzervansi i aditivi u hrani i pićima, otrovi insekata i drugo.
Vrste alergijskih bolesti
U alergijske bolesti ubrajamo alergijske bolesti dišnog sustava (alergijski rinitis i astma), alergijski konjunktivitis (upala očne spojnice), alergijske bolesti kože (atopijski ekcem, kontaktni dermatitis, urtikarija i angioedem), alergije na hranu i alergijske bolesti probavnog sustava, alergijske reakcije na lijekove i cjepiva i na ubode opnokrilaca (pčela, osa i stršljen).
Simptomi alergijskih bolesti
Alergija na hranu se najčešće ispoljava u prvim godinama života, dok se preosjetljivost na inhalacijske alergene javlja kasnije. U dojenčadi i male djece do 3. godine života alergija na hranu najčešće se očituje promjenama na koži u obliku atopijskog ekcema, ili na probavnim organima u obliku bolova u trbuhu, povraćanja, proljeva, zatvora ili slabog napredovanja. Najčešće se radi o preosjetljivosti na bjelančevine kravljeg mlijeka, na bjelanjak jajeta, žitarice, kikiriki i orašide (lješnjak, orah, indijski oraščić, badem).
Kada govorimo o atopijskom ekcemu ili dermatitisu, treba istaknuti da ova kožna bolest nije uvijek i nužno povezana s alergijom. Naime, ima bolesnika u kojih se javljaju isti kožni simptomi, ali se obradom ne može dokazati alergijska podloga bolesti.
Uz atopijski dermatitis, najčešći simptom alergije u ranom djetinjstvu je ponavljajuće piskanje (bronhoopstrukcija), koje se najčešće javlja uz virusne prehlade, ali može biti potaknuto, osim alergenima, i pojačanom tjelesnom aktivnošću, jakim emocijama (smijeh, plač, srdžba), promjenama vremenskih prilika (ciklona, magla), hladnim ili nečistim zrakom (duhanski dim!).
Kako prepoznati alergije kod djece?
U prepoznavanju alergijskih bolesti važnu ulogu ima subjektivni iskaz bolesnika ili članova obitelji (anamneza). Na temelju razgovora s bolesnikom i kliničkog pregleda postavlja se sumnja na alergijsku bolest koju je potrebno potvrditi ili isključiti različitim dijagnostičkim postupcima.
Testiranje preosjetljivosti na alergene provodi se kožnim testovima (najčešće ubodni kožni test – „prick“) na skupne ili pojedinačne inhalacijske alergene (grinje, peludi stabala, trava i korova, dlake životinja, perje i plijesni) te na alergene iz hrane. U kontaktu s alergenom razvija se lokalna reakcija u koži kojom se potvrđuje preosjetljivost organizma.
Značaj i vrste alergološkog testiranja kod djece
Alergološko testiranje je važno radi ranog otkrivanja djece s povećanim rizikom za kasniji razvoj alergijskih bolesti kao i onih koji zahtijevaju specifičan pristup i liječenje. Djeca koja rano razviju preosjetljivost na hranu ili inhalacijske alergene imaju povećani rizik za kasniji razvoj alergijskih bolesti.
Opsežnost testiranja i dodatne alergološke obrade ovisit će o dobi djeteta, prisustvu alergijskih bolesti u obitelji, posebice u najbližih srodnika (roditelja i/ili braće) te o znakovima bolesti, uključujući i moguće sezonske varijacije simptoma. Ne postoji dobna granica za izvođenje ubodnog kožnog testa, a paleta alergena za kožno testiranje ovisit će prvenstveno o dobi djeteta i simptomima bolesti.
Nakon pozitivnog kožnog testa nalaz se potvrđuje određivanjem specifičnih IgE protutijela u krvi. Ostali dijagnostički postupci ovise o simptomima, a uključuju određivanje upalnih stanica i njihovih proizvoda u krvi i zahvaćenom organu, mjerenje plućne funkcije, po potrebi pregled specijaliste za uho, grlo i nos i specifične testove za izazivanje alergijskih reakcija na zahvaćenom organu (provokacijski testovi).
Kod alergije na hranu, važno je utvrditi da li dokazana senzitizacija na određeni alergen iz hrane doista izaziva simptome . U tom slučaju preporuča se eliminacijska dijeta (dijeta bez namirnice za koju se sumnja da uzrokuje tegobe), praćenje alergologa te na kraju provokacijski pokus hranom (radi utvrđivanja razvoja tolerancije ili perzistiranja alergije).
