Što je inkontinencija stolice kod djece?

Kod djece kažemo da imaju bijeg ili inkontinenciju stolice ukoliko dolazi do ispuštanja dijela ili cijele stolice u za to socijalno neprihvatljivim uvjetima. Naravno, to vrijedi za djecu koja su u dobi kada je uobičajeno da imaju kontrolu sfinktera, dakle od 4. godine života.

Inkontinencija stolice kod djece može biti voljna i nevoljna. To je nekada teško razlikovati, pogotovo kod manje djece.

Kako dijete raste bjegovi stolice postaju značajan socijalni problem. Neugodan miris fecesa predisponira dijete za socijalnu stigmatizaciju, odbacivanje i maltretiranje, što može rezultirati dodatnim emotivnim teškoćama.

Koji su uzroci inkontinencije stolice kod djece?

Inkontinencija stolice kod djece može biti uzrokovana nekim organskim poremećajem ili je funkcijska.

Organski poremećaji su puno rjeđi. U prvom redu ih čine: anomalije čmara i završnog dijela debelog crijeva; stanja iza operativnih zahvata u tom području; anomalije, traume ili tumori kralješnice u slabinskoj regiji gdje su centri za kontrolu stolice; mišićne i neurološke bolesti (miopatije, cerebralna paraliza i sl).

Ipak, češće viđamo funkcijske razloge, tj. one koji nisu uzrokovani konkretnom bolesti, već kako i sam naziv kaže narušena je funkcija defekacije. Među takvim poremećajima dalje razlikujemo retentivnu i neretentivnu inkontineciju.

Retentivna i neretentivna inkontinencija stolice kod djece

Retentivna (još se naziva i preljevna) nastaje kao posljedica opstipacije, tj. zatvora. Završno debelo crijevo je prepunjeno nagomilanom tvrdom stolicom koja se na površini otapa i curi van. Tada je stolicom samo zaprljano rublje, tj. nije ispušten cijeli volumen stolice. Roditelji nerijetko misle da dijete namjerno ispušta po malo stolice, mada to dijete zapravo ne može kontrolirati.

U preostalih oko 20-ak posto slučajeva viđamo neretentivnu inkontinenciju stolice. Kod neretentivne inkontinencije imamo nevoljno ispuštanje stolice u rublje, a da nema prepunjenosti crijeva. Obično se ispušta cijela stolica ili njezin veći dio, a da dijete ima potpuno uredne fiziološke predispozicije za kontrolu stolice. Više je teorija o tome zašto se to događa, jedna je da se radi o narušenoj dinamici osovine„ mozak – crijevo“.

Izuzeto je važno na samom početku razlučiti o kojem podtipu inkontinencije je riječ, jer se se vrlo različito tretiraju. Bez obzira što u podlozi nije bolest, tretman je gotovo uvijek potreban, jer se takvi poremećaji teško sami spontano popravljaju (u manje od 15% slučajeva). Oblik neretentivne inkontinecije stolice je nepovoljniji za tretman, tj. teže se rješava.

Ima li rizičnih faktora za nastanak inkontinencije stolice kod djece?

Kao rizični faktori za nastanak funkcijske inkontinencije prepoznaju se:

• problemi s korištenjem toaleta u kolektivima tj. odbojnost prema nehigijenskim uvjetima koji odbijaju dijete i odgađaju izvršenje nužde
• dugotrajno netretiranje opstipacije i ignoriranje problema
• poremećaji u ponašanju i zadržavanju pažnje
• kašnjenje u psihomotornom razvoju
• zlostavljanje
• psihološki problemi.

Kako pristupiti inkontinenciji stolice kod djece?

Inkontinencija stolice kod djece iziskuje niz podataka iz anamneze kako bi se zaokružila klinička slika i ispravno pristupilo liječenju.

Bitno je sagledati kada je problem počeo, je li mu prethodio neki triger, kako dijete obavlja nuždu, je li stolica redovna ili ima zadržavanja stolice, je li se radi samo o prljanju rublja ili ispuštanju cijele stolice, ima li dijete drugih teškoća. Uvijek se pita i za mokrenje, jer dio djece pored bjegova stolice ima i bjegove mokraće (20-30%), a neki i mokraćne infekcije (oko 10%).

Dalje je važno pregledati dijete kako bismo procijenili: ima li nakupljene zaostale stolice; kakva je kralježnica, pogotovo lumbosakralno (slabinsko) područje gdje su centri za kontrolu stolice; zatim perianalna regija te čmar; a isto tako učiniti i digitorektalni pregled (prstom u rukavici) kako bi ocijenili ima li nakupljene stolice u završnom crijevu i kakav je tonus samog mišića čmara.

Ponekad se odlučujemo i na dijagnostičke pretrage, prije svega anorektalnu manometriju. To je pretraga u kojoj se rektalno aplicira gumeni balončić koji simulira stolicu. Mijenjanjem njegova volumena prate se tlakovi, refleksi, percepcija dolaska stolice, sposobnost relaksacije i stiskanja čmara, izgona stolice, tj. dobivaju se informacije o funkciji defekacije i cijelog sfinkterskog kompleksa. Naravno, izvodljivost pretrage ovisna je i o dobi i suradljivosti djeteta.

Sve ovo služi kako bi odredili o kojem tipu inkontinencije stolice se radi i ispravno se postavili u planiranju terapije.

inkontinencije stolice kod djece – kako riješiti problem?

Pokazalo se da je za terapijski uspjeh pored adekvatnog tretmana jednako važno demistificirati problem i dobro educirati roditelje. To znači objasniti ima kako je problem nastao, zašto traje, koje su mogućnosti rješavanja i kroz koje vrijeme.

Retentivna vs. neretentivna inkontinencija stolice kod djece: metode terapije

Za dijete koje ima retentivnu inkontineciju važno je učiniti evakuaciju nakupljene stolice te isplanirati dalje postupke kako bi se normalizirala defekacija. Najčešće za to koristimo prvo laksative, klizme i čepiće, a dalje omekšivače stolice, a neizmjerno je važna i korekcija prehrane, unosa vlakana, navika odlaska na toalet, pozicije na toaletu itd.

U slučajevima neretentivne inkontinencije nastojimo uvesti što redovitiju rutinu u defekaciju te prevenirati bjegove pravovremenim odlascima na toalet. Dopunski se koriste i metode biofeedbacka.

U konkretnom slučaju dijete vizualizira na ekranu signale koji se prenose s područja čmara te uz terapeuta unapređuje pravovremeno zamjećivanje dolaska stolice u završno debelo crijevo, vježba koordinaciju mišića male zdjelice i evakuacije stolice kao i stiskanja sfinktera u pravo vrijeme i na pravi način kako bi se spriječili bjegovi. Ponekad se dopunski koriste i bihevioralne psihološke tehnike za koje se vidjelo da mogu biti učinkovite.

Za kraj je još važno naglasiti da je potrebna upornost i često dugotrajan tretman kako bi se prevladao problem. Nažalost, i pored svih raspoloživih metoda, a pogotovo u slučajevima neretentivne inkontinencije poremećaj se nekada ne uspijeva do kraja prevladati, već ublažiti.

Prim. Alemka Jaklin Kekez, spec.pedijatar uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije

Poliklinika za dječje bolesti Helena

Želite li naučiti više o inkontinenciji kod djece ili naručiti svoje dijete na pregled? KONTAKTIRAJTE NAS!