Logopedija se bavi prevencijom, dijagnostikom i terapijom poremećaja govora, glasa, jezika, gutanja, slušanja, čitanja, pisanja i svih oblika komunikacije.

Logopedska djelatnost uključuje prevenciju, probir, otkrivanje, procjenu, dijagnostiku i terapiju:

1. poremećaja predverbalne, verbalne i neverbalne komunikacije, jezika (usmenog i pisanog, jednojezičnih i višejezičnih govornika), govora i glasa nastalih uslijed različitih uzroka,
2. poremećaja oralno-laringealnih funkcija (hranjenja i gutanja) i srodnih poremećaja,
3. poremećaja verbalne i/ili neverbalne komunikacije u osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju

Postoje određene smjernice koje ukazuju na moguća odstupanja i potencijalne teškoće:

• ako dijete u dobi do 6 mjeseci ne reagira na izvor zvuka ili ne usmjerava pogled prema osobi koja mu se obraća te ako ima teškoća s uspostavljanjem obrasca sisanja
• ako dijete u dobi između 6. i 12. mjeseca života ne razumije jednostavne upute i zabrane, ako se nije javilo slogovno brbljanje ili ne upotrebljava geste za komuniciranje s okolinom te ima teškoća s prelaskom s tekuće na kašastu hranu
• ako se u dobi od između 12. i 18. mjeseca života nije javila prva riječ sa značenjem, ne slijedi jednostavne naloge vezane uz situaciju u kojoj se nalazi te ako jede miksanu hranu i ima teškoća sa žvakanjem kod uvođenja krute hrane
• ako dijete u dobi od dvije godine nema pedesetak riječi sa značenjem u jezičnoj proizvodnji te ima poteškoće s razumijevanjem jednostavnih pitanja i odgovaranja na njih
• ako su se javile govorne netečnosti (ponavljanja riječi, slogova, produžavanja i ponavljanja glasova)
• ako dijete u dobi od tri godine ne odgovara na pitanja, ne zna imenovati jednostavne stvari, ne koristi više od 50 riječi, ne spaja riječi u rečenice te ne koristi zamjenice i prijedloge, nije zainteresirano za slušanje priča te se osamljuje u igri
• ako dijete u dobi od četiri godine ne slaže riječi u rodu, broju i padežu, ako se služi ograničenim rječnikom, ne prepoznaje i ne imenuje boje, ne opisuje predmete te je njegov govor slabije razumljiv zbog pogrešnog  izgovora glasova
• ako dijete u dobi od pet godina ne sudjeluje u razgovoru, ne razumije vremenske i prostorne odnose, ne prepoznaje rimu i ne razumije upute, koristi samo kratke i jednostavne rečenice, ne može prepričati poznati događaj ili samostalno izmisliti i ispričati priču
• ako dijete u dobi od  šest godina nema razvijenu fonološku svjesnost  – ne prepoznaje prvi, odnosno zadnji glas u riječima te ne prepoznaje od kojih se glasova sastoji riječ.

Prvi logopedski pregled može biti stresan za dijete, ali i za roditelje. Stoga je važna priprema. Ovisno o dobi, dobro je pripremiti dijete tako da mu se u pozitivnom ozračju objasni da ide kod logopeda. Pametno je djetetu objasniti da tamo ima igračaka s kojima će se igrati, da će razgovarati, gledati slikovnice i sl. Za dodatan osjećaj sigurnosti, dijete može sa sobom ponijeti omiljenu igračku ili predmet.

Logopedska terapija prije svega zahtijeva prethodnu dijagnostiku kako bi se mogao planirati terapijski rad s obzirom na dob djeteta i utvrđenu teškoću. Logopedska terapija potiče rane komunikacijske i jezične vještine (razumijevanje i proizvodnju), govornu tečnost, izgovor, upotrebu glasa, sposobnost žvakanja.

Koju vrstu terapije dijete treba utvrdit će logoped te preporučiti terapiju ovisno o svakom djetetu ponaosob. Izravna terapija ne znači da tu roditeljska uloga u terapiji prestaje. Roditelji su važan partner u tom procesu. Bez rada roditelja prema uputama logopeda terapijski rezultati neće biti zadovoljavajući, jer roditelji ipak s djetetom provode najviše vremena.  

Svako dijete koje treba pomoć u komunikacijskim i jezično-govornim vještinama može imati koristi od logopedske terapije. Najbolji rezultati se postižu ako se s logopedskom terapijom počne dovoljno rano (ovisno o teškoći) te ako roditelji/skrbnici s djetetom provode vježbe kod kuće.

Trajanje terapije ovisi o dobi djeteta, vrsti teškoće, količini teškoća koje utječu na vještine komunikacije te o učestalosti pohađanja terapije. Terapija se odvija u određenim intervalima, najčešće je to jedanput tjedno uz rad kod kuće.

Logopedi u Poliklinici Helena su stručnjaci s višegodišnjim iskustvom u dijagnostici i terapiji komunikacijskih i jezično-govornih teškoća te se trajno stručno usavršavaju. Surađuju s liječnicima specijalistima, psiholozima i medicinskim sestrama u Poliklinici Helena. Roditelj s djetetom može obaviti sve potrebne preglede na jednom mjestu te dobiti nalaz i mišljenje s preporukom.

Logopedi u Poliklinici Helena u svom se radu vode jakim etičkim načelima. Oni imaju dobre komunikacijske vještine, empatični su i socijalno osviješteni. Razumiju i uvažavaju potrebe djeteta. Prije svega su pozitivni i strpljivi te nastoje djeci i roditeljima omogućiti da dolaze s veseljem i u pozitivnom ozračju!