prof. dr. sc. Valentina Matijević, dr. med., specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije, Vanjski konzultant Poliklinike Helena
Kada dijete odjednom šepa, to može biti uznemirujuće i zabrinjavajuće iskustvo za roditelje i skrbnike. U ovom članku istražit ćemo moguće razloge zašto dijete može početi šepati, kako prepoznati simptome koji zahtijevaju hitnu medicinsku pažnju te korake koje roditelji mogu poduzeti kod kuće prije posjete liječniku.
Šepanje kod djece je odstupanje od urednog obrasca hoda očekivanog za
određenu dječju dob. Nastaje zbog bolova, mišićne disfunkcije (slabosti)
ili deformiteta.
Normalni hod ne ovisi samo o urednom mišićno-koštanom
sustavu već i o urednom središnjem i perifernom živčanom sustavu. Pri normalnom
hodu cijelo tijelo sudjeluje, stoga bolesti i stanja u bilo kojem dijelu
tijela mogu imati reperkusiju na kinematiku hoda.
Mnoga patološka stanja u abdomenu, kao što su apendicitis, ulcerozni kolitis, preponska kila, također
mogu uzrokovati šepanje jer iritiraju ili dovedu do upale m. iliopsoasa ili m.
obturatora internusa.
Faze hodanja kod djece
Tijekom hoda odrasle osobe razlikujemo 2 faze – fazu oslonca i fazu njihanja. Hod djeteta i odraslog čovjeka se razlikuje.
Hod u djece razvija se kroz nekoliko
faza. Dojenče u prvih dvanaest mjeseci života usvaja posturalnu kontrolu,
disocira pokrete ruku, ramenog i zdjeličnog obruča, donjih ekstremiteta.
Usvaja selektivnu kontrolu trupa, shemu lijeve i desne strane tijela, obrazac
fleksije i ekstenzije, osjećaj opterećenja i rasterećenja.
Samostalan hod djeca usvajaju između 12. i 16. mjeseca života. Prvi samostalni hod je na
široj osnovi, punim stopalima s abduciranim rukama, donji ekstremiteti su
u vanjskoj rotaciji.
U drugoj godini života kod djece se javlja udarac petom i prva fleksija koljena,
razvijaju se recipročne kretnje gornjih i donjih ekstremiteta, a vanjska rotacija
u kukovima i baza oslonca se smanjuju.
Rastom djeteta povećava se duljina koraka, a frekvencija koraka se smanjuje
te prema nekim autorima između četvrte i pete godine, a drugim autorima
oko sedme godine djeca razviju obrazac hoda i držanja kao odrasli ljudi.
Dijete odjednom šepa – najčešći razlozi
U dobi od 1. do 3. godine najčešči uzroci šepanja su displazija kuka, zlostavljanje
djece, neuromuskularne bolesti, asimetrija duljine donjih ekstremiteta,
infekcije.
Od 4. do 10. godine češći uzroci su tranzitorni sinovitis Legg-Calve-
Perthesova bolest, infekcije, asimetrija duljine donjih ekstremiteta, juvenilni
artritis.
Iza 11. godine najčešći uzrok šepanja je epifizeoliza glave femura i
sindromi prenaprezanja (Osgood-Schlatter’s disease, stres frakture). Trauma, tumori, cerebralna paraliza podjednako su zastupljeni kao uzrok šepanja u svim dobnim skupinama.
Tijekom evaluacije šepanja najvažniji su detaljna anamneza i klinički pregled.
Postoji nekoliko oblika šepanja: antalgičan hod, cirkumbdukcijski hod, Trendelenburgov
hod, pijetlov hod, hod na prstima.
Rehabilitacija šepanja kod djeteta
Rehabilitacija šepanja kod djece složen je proces koji zahtijeva individualni
pristup. Izrada plana i programa mora uključivati: uzrok koji je doveo do
šepanja, postojanje komorbiditeta, funkcijski status lokomotornog aparata,
dob djeteta, suradljivost i motivaciju djeteta.
Optimalno provođenje rehabilitacije
je individualno, a kako se radi o djeci rehabilitacijske postupke
treba provoditi što je moguće više uključujući elemente igre i vježbe pred
ogledalom.
Ukoliko je šepanje uzrokovano disfunkcijom nekog zgloba donjih ekstremiteta,
koriste se rehabilitacijski postupci za ledirani zglob: kineziterapija – vježbe
opsega pokreta.
Kada se uspostavi puni opseg pokreta zgloba, a ako nije
moguće puni opseg tada maksimalno mogući opseg pokreta, kreće se s
vježbama učenja i reedukacije hoda. Osnovni uvjet za realizaciju hoda je
sposobnost samostalne vertikalizacije u stojeći stav i dozvoljeno opterećenje
donjih ekstremiteta.
Nakon što je dijete usvojilo shemu pokreta tijekom hoda:
pravilan položaj trupa, zdjelice, simetričan, recipročan iskorak s jednakim
koracima istoga ritma, izvode se vježbe hoda s progresivnim povećanjem
dužine, a potom i brzine pokreta.
Kada je dijete steklo stabilnost i sigurnost
hoda po ravnom, kreće se s vježbama po kosinama, te hoda uz i niz stepenice.
Kroz trening koordinacije i ravnoteže dijete još više uvježbava ritam hoda.
Rehabilitacija hoda nakon traumatskih stanja na donjim ekstremitetima ima
svojih specifičnosti zbog inicijalno nedozvoljenog djelomičnog ili punog
opterećenja na jednu nogu. Vježbe za reedukaciju hoda tada se provode u
razboju, potom uz pomagala – hodalica, štake, štap.
Osim konvencionalne rehabilitacije, koriste se i drugi rehabilitacijski modaliteti
kao što je funkcionalna elektrostimulacija, rehabilitacija hoda na pokretnim
trakama, robotska tehnologija. Neka istraživanja ukazuju na prednost
robotske tehnologije u odnosu na konvencionalnu rehabilitaciju. Druga
istraživanja sugeriraju da su potrebna buduća istraživanja s velikim uzorkom,
specificiranim i mjerljivim varijablama vezanim uz kinematiku hoda.
Belda-Lois i suradnici ističu da nema znanstvenih dokaza o prednosti jedne
rehabilitacijske metode nad drugom.
Dijete odjednom šepa – Brzina oporavka
Brzina oporavka i usvajanja pravilne sheme hoda ovisi o mnogim faktorima.
Kondicioniranost djeteta, trajanje odsustva funkcije hoda, stupanj oštećenja
lokomotornog aparata, postojanje krive sheme hoda, stanje središnjeg i perifernog živčanog sustava, psihički profil, motivacija djeteta ali i roditelja ili
skrbnika, faktori su koji utječu na oporavak.
Kreativnost, ustrajnost i stručnost
fizioterapeuta uz adekvatno izrađen rehabilitacijski program dječjeg fizijatra
ključ su optimalnog rezultata rehabilitacije šepanja kod djece.
Vaše dijete odjednom šepa? Želite ga naručiti na pregled? KONTAKTIRAJTE NAS!
