Posjet dječjem psihologu može biti koristan u različitim situacijama. Psiholog može pružiti potrebnu podršku i smjernice roditeljima u ispunjavanju roditeljskih odgovornosti i upravljanju izazovima s kojima se susreću, a djetetu može pružiti podršku i pomoć u uspješnijem nošenju s različitim emocionalnim i ponašajnim poteškoćama isto kao i izazovima s kojima se i sami susreću.

Važno je napomenuti da ne postoji “pravi” ili “pogrešan” razlog za posjet psihologu. Roditelji koji primijete zabrinjavajuće znakove ili imaju osjećaj da bi njihovo dijete moglo imati koristi od razgovora s nekim tko može pomoći, trebali bi razmotriti konzultaciju sa psihologom. Rana intervencija može pomoći u rješavanju problema prije nego što postanu ozbiljniji.

1. Promjene u ponašanju: Ako dijete pokazuje nagle ili značajne promjene u ponašanju, kao što su agresivnost, povučenost, promjene u obrascima spavanja i apetita te regresiju u ponašanju (ponovno mokrenje u krevet, sisanje prsta…).
2. Emocionalni problemi: Učestalo osjećanje tuge, tjeskobe, straha ili česte promjene raspoloženja a koji mogu biti indikacije emocionalnih poteškoća.
3. Socijalni problemi: Ako dijete ima poteškoća u sklapanju prijateljstava, često se osjeća izolirano ili je žrtva nasilništva (bullying).
4. Akademski problemi: Teškoće u učenju, naglo pogoršanje školskog uspjeha, ili gubitak interesa za školu mogu biti znakovi da dijete ima emocionalne ili kognitivne poteškoće.
5. Trauma: Ako je dijete doživjelo traumatičan događaj, kao što su razvod roditelja, smrt bliske osobe, zlostavljanje, teška ozljeda ili ozbiljna bolest.
6. Problemi s disciplinom: Ako dijete ima problema s disciplinom kod kuće ili u školi, uključujući nepoštovanje pravila i autoriteta.
7. Zdravstveni problemi: Ako se dijete bori s kroničnim zdravstvenim problemima koji utječu na njegovo emocionalno ili psihološko stanje.
8. Obiteljski problemi: Ako postoje napetosti u obitelji, konflikti ili problemi koji utječu na dijete.
9. Promjene u rutini: Ako se dijete teško prilagođava promjenama, kao što su preseljenje, novi član obitelji, polazak u jaslice/vrtić/školu ili promjene u vrtićkom/školskom okruženju.

Najuobičajenije situacije kod kojih je roditeljima korisno potražiti savjetovanje kod dječjeg psihologa su: 

• Pomoć u razvijanju vještina roditeljstva, boljem razumijevanju djetetovih potreba i razvojnih osobitosti ili rad na poboljšanju vještina komunikacije i odnosa s djetetom.
• Poteškoće u roditeljstvu, odnosno kad se osjećaju preplavljeno izazovima roditeljstva ili trebaju pomoć i smjernice kako postupiti u određenim situacijama s djecom.
• Ozbiljni obiteljski problemi – razvod, bolesti, smrt u obitelji ili bilo koja velika promjena koja utječe na dinamiku u obitelji
• Zabrinutost za dijete – ako dijete pokazuje emocionalne i/ili ponašajne teškoće.

U Poliklinici Helena, prisutnost psihologa osigurava holistički pristup zdravlju djeteta, prepoznajući da fizičko zdravlje i psihičko zdravlje često idu zajedno. Pružanjem psihološke podrške, poliklinika omogućuje cjelovitu podršku djeci i njihovim obiteljima, a nekoliko je razloga zašto je važna u takvom okruženju:

1. 1. Podrška u suočavanju s bolešću: Djeca koja se suočavaju s kroničnim bolestima ili ozbiljnim zdravstvenim stanjima često trebaju podršku u prilagodbi na svoju situaciju. Psiholog može pomoći djetetu i obitelji u suočavanju s emocionalnim stresom, strahom ili nesigurnošću povezanim s bolešću.
   2. Razvojne procjene: Psiholozi mogu provoditi procjene razvoja kako bi identificirali kašnjenja u razvoju i preporučili odgovarajuće intervencije.
   3. Rana intervencija: Psiholozi mogu rano prepoznati i intervenirati kod emocionalnih i ponašajnih problema, što povećava vjerojatnost za njihovo uspješno savladavanje i bolji razvojni ishod.
   4. Procjena emocionalnog i psihičkog zdravlja: Psiholog može provesti procjene kako bi identificirao emocionalne i druge poteškoće kod djece, kao što su anksioznost, depresija, poremećaji ponašanja ili učenja.
   5. Podrška roditeljima: Psiholozi mogu pružiti smjernice i podršku roditeljima, pomažući im da bolje razumiju i upravljaju potrebama i izazovima svoje djece i roditeljstva općenito.
   6. Prevencija i edukacija: Psiholozi u dječjim poliklinikama mogu pružati edukaciju roditeljima i djeci o važnosti mentalnog zdravlja, te promicati zdrave emocionalne i socijalne vještine (individualno i grupno).
   7. Poboljšanje ishoda liječenja: Psihološka podrška može poboljšati suradljivost i pridržavanje medicinskih uputa, što doprinosi boljim ukupnim ishodima liječenja.
   8. Interdisciplinarna suradnja: Dječji psiholozi u poliklinici surađuju s drugim stručnjacima, kao što su pedijatri, fizioterapeuti i logopedi što omogućuje sveobuhvatni pristup u pružanju podrške djetetu.