Poremećaji u prehrani, poput anoreksije i bulimije, sve češće pogađaju djecu i adolescente, a njihovo rano prepoznavanje ključno je za uspješno liječenje. Roditelji su često prvi koji primijete promjene u prehrambenom ponašanju svog djeteta, no zbog skrivenih simptoma i osjećaja srama ili poricanja, dijagnoza se nerijetko postavlja kasno. U ovom tekstu donosimo odgovore na 5 najvažnijih pitanja koja roditelji postavljaju kada posumnjaju da njihovo dijete ima poremećaj u prehrani. Saznajte kada je potrebno potražiti liječničku pomoć, u kojim slučajevima je potrebna hospitalizacija, kada se koristi nazogastrična sonda, zašto je interdisciplinarni pristup ključan u liječenju te koje organske sustave bolest najviše ugrožava. Edukacija, rana intervencija i pravovremeno liječenje mogu značajno povećati šanse za oporavak i zdrav razvoj djeteta.
Naša dr. sc. Tatjana Lesar, dr. med. spec. pedijatar, uži spec. pedijatrijske gastroenterologije odgovara na 5 važnih pitanja o anoreksiji i bulimiji.
1. Ako roditelj posumnja da dijete slabije jede ili povraća, što treba napraviti?
Roditelji trebaju prvo razgovarati s djetetom. Oboljeli uglavnom skrivaju svoj poremećaj/bolest i ne žele priznati pa nije rijetkost da prođe i više mjeseci prije nego roditelji primijete prve znakove. No, kad se oboljele suoči sa znakovima koji ukazuju na poremećaj veći dio njih priznat će da imaju problem. Jako je važno zauzeti stav koji nije optužujući. Oboljeli imaju bolest, ne radi se o inatu, pubertetu ili zločestoći što često znamo čuti na prvim razgovorima. Nakon toga trebaju se obratiti svoj liječniku koji će procijeniti stupanj uhranjenost i evenetualno učiniti osnovnu laboratorijsku obradu te donijeti odluku o upućivanju kod gastroenterologa. U dječjoj dobi poremećaji u jedenju liječe se kod gastroenterologa uz multidisciplinarni pristup.
2. Kada se dijete s poremećajem prehrane zadržava u bolnici?
Dijete koje je izrazito pothranjeno ili dijete koje je naglo smršavilo, bez obzira na stanje uhranjenosti, potrebno je uputiti gastroenterologu koji će nakon osnovne obrade utvrditi mora li dijete biti zaprimljeno u bolnicu ili se može dalje obrađivati ambulantno.
3. U kojim slučajevima dijete treba sondu?
Nazogastrična sonda je pomoć pri liječenju u onih koji odbijaju jesti, ali i piti. Neki oboljeli osim hrane odbijaju i tekućinu. Kroz sondu se uobičajeno daju posebni enteralni pripravci u postepeno većim volumenima i koncentracijama, ali može se davati i smiksana hrana. Nekada je sonda potrebna i u onih koji hoće jesti i piti, ali i dalje gube na težini. To se najčešće dešava kao posljedica oštećenja sluznice crijeva uslijed gladovanja zbog čega se ne mogu resorbirati hranjive tvari. U tom slučaju koristi se noć kada se enteralni pripravci daju kap po kap uz što se i sluznica postepeno oporavi.
4. Koliko je u liječenju anoreksije/bulimije važan interdisciplinarni pristup?
Poremećaji u jedenju su vrlo kompleksni poremećaji. U djece se primarno liječe kod gastroenterologa kako bi se kroz adekvatnu uhranjenost osigurao daljnji rast i razvoj. No, kako su ovim poremećajem zahvaćeni svi organski sustavi nemoguće je napraviti obradu i poduzeti sve terapijske mjere bez pomoći ostalih pedijatrijskih subspecijalista. Neophodno je već od samih početaka uključiti i psihologa, a po potrebi i psihijatra. Nakon stabilizacije tjelesne mase bez redovite psihoterapije i podrške vrlo je teško postići trajniju remisiju (održavanje uredne uhranjenosti).
5. Koji organi su posebno ugroženi zbog tih poremećaja i zbog čega je važno potražiti liječničku pomoć?
Ovim poremećajem su zahvaćeni svi organski sustavi. Akutni poremećaji koji mogu dovesti do nagle/iznenadne smrti su poremećaji ritma rada srca uslijed poremećaja ravnoteže elektrolita. Srce se kao i ostali mišići uslijed gladovanja smanjuje pa nastaje perikardijalni izljev koji također može biti uzrokom iznenadne smrti. Oboljeli od poremećaja u jedenju žale se na niz tegoba od strane gastrointestinalnog trakta, najčešće na bolove u trbuhu, napuhanost, rani osjećaj sitosti i težinu u želucu nakon obroka. U onih koji izazivaju povraćanje može doći do upale sluznice jednjaka što može rezultirati razvojem zloćudnih tumora u starijoj dobi. Promjene su doista prisutne na svim organima pa tako i na koži, noktima, kosi, usnoj šupljini…. To nisu promjene koje su životno ugrožavajuće no mogu nam pomoći u ranom dijagnosticiranju poremećaja i samim time i ranom započinjanju liječenja čime se postižu bolji učinci. Sve navedene promjene se uz postizanje uredne uhranjenosti povlače. Neke se promjene razviju nakon duljeg trajanja bolesti, npr. atrofija mozga (smanjenje volumena mozga ) te osteoporoza (smanjenje gustoće kostiju). Te promjene se također mogu povući, ali često ostaju i nakon oporavka zbog čega je potrebno dugotrajno praćenje te poduzimanje svih mjera kako bi se osigurao pravilan rast i razvoj oboljelih.
Ako imate dodatnih nedoumica, pitanja ili želite naručiti Vaše dijete na pregled, obratite nam se s povjerenjem putem maila: info@poliklinika-helena.hr ili nas nazovite na broj +385 1 23 10 067.
Zapamtite, pravovremena podrška, razumijevanje i stručna pomoć mogu učiniti veliku razliku – svaki korak koji poduzmete danas može biti početak zdravijeg i sretnijeg sutra za vaše dijete. Uz nas – niste sami!
