Neurogeno crijevo u djece i odraslih označava prirođeno ili stečeno oštećenje živčane stimulacije crijeva što rezultira potpunim ili djelomičnim gubitkom osjetne i/ili motoričke funkcije crijeva, a time i kontrole defekacije.

Budući da su živci za inervaciju crijeva, mokraćnog mjehura i kretanja istog ishodišta i smještaja, neurogenom crijevu nerijetko su pridružene i druge tegobe – neurogeni mjehur, tj. poremećaj kontrole mokrenja, kao i teškoće pri kretanju.

Uzroci nastanka neurogenog crijeva

Glavni uzroci koji dovode do neurogenog crijeva su:

• prirođene anomalije kralježnice i kralježnične moždine, tipa spine bifide,
• sindrom kaudalne regresije (nepotpuno razvijen donji dio kralježnice i zdjelice),
• neke anomalije anorektalnog područja,
• cerebralna paraliza,
• tumori i ozljede mozga i/ili leđne moždine te
• upale ili operativni zahvati u toj regiji.

Hiperrefleksno i hipotono crijevo

Ovisno o tome na kojem je nivou kralježnice oštećenje, bolesnik može imati ili „hiperrefleksno crijevo“ kada se ne može izbaciti stolica te je glavni simptom opstipacija ili „hipotono crijevo“ kada stolica nekontrolirano curi te su dominantni bjegovi (inkontinencija) stolice.

Ovi poremećaji izrazito ometaju kvalitetu života i funkcioniranje bolesnika, mogu rezultirati socijalnom stigmatizacijom, uz to pospješuju učestalost mokraćnih infekcija, mogu umanjiti apetit te biti razlog bolova i nadutosti trbuha.

Postizanje terapijskih ciljeva individualiziranim pristupom

Za djecu koja imaju neurogeno crijevo izolirano ili uz to i druge navedene tegobe, optimalno je da se prate u usko specijaliziranim centrima koji se bave tom problematikom, uz timski pristup i individualiziranje tretmana prema svakom pojedinom pacijentu, budući da se je pokazalo da to doprinosi boljem ishodu terapije.

Terapijski cilj je postizanje pseudokontinencije tj. evakuacije stolice u socijalno prihvatljivim uvjetima, a za mokraćni mjehur postizanje suhoće i prevencija infekcija. Najbolje je kada se od rane dobi, tj. od nastanka oštećenja provode mjere koje vode k postizanju tog cilja.

Detaljna procjena i anorektalna manometrija (ARM)

Prije započinjanja tretmana ponajprije se radi detaljna evaluacija tj. procjena opsežnosti osjetnog i motoričkog oštećenja kako bi se planirali terapijski postupci.

Počinjemo od uzimanja anamneze te uvida u dnevnik fizioloških funkcija tijekom dana, a nastavljamo s uzimanjem preciznog kliničkog statusa, procjenom anorektalne regije, mišića zdjelice i njihove funkcionalnosti te osjeta.

Evaluaciju upotpunjuje anorektalna manometrija (ARM), pretraga koja objektivizira razinu funkcionalnosti završnog debelog crijeva. Provodi se tako da se u završno debelo crijevo uvede mali balon koji se napuhuje čime se imitira fiziološki dolazak stolice. Putem manometra i digitalnog kompjuterskog zapisa dobiju se detaljnije informacije o tlakovima, unutarnjim refleksima crijeva, kapacitetu, osjetu i sposobnost tiskanja i zadržavanja stolice. To je posebno važno u bolesnika s nepotpunim oštećenjem kod kojih se može terapijski djelovati u smislu osnaživanja preostalih funkcijskih potencijala.

Cilj dobre procjene je upravo bolje planiranje modaliteta liječenja za svakog pojedinog pacijenta.

Mogućnosti terapije

U terapiji s ciljem postizanja pseudokontinencije, koriste se različite mjere koje se nadopunjavaju tijekom liječenja, a pristup se individualizira prema tipu oštećenja i kliničkoj slici, kao i dobi djeteta.

Pravilna prehrana i pomoć u evakuaciji stolice. Počinje se od klasičnih mjera pravilne prehrane koja optimizira tvrdoću stolice, s ili bez dodavanja omekšivača stolice ili laksativa, ponekad se koriste i mikroklizme, klizme i čepići kako bi se početno pomogla evakuacija stolice.

Toaletni trening i biofeedback. Kod djece u dobi u kojoj se očekuje kontrola stolice, prakticira se toaletni trening, a dodatno i vježbe biofeedback za one s djelomičnim oštećenjem. To je terapijska metoda kojom se uči pacijenta da utječe na neke fiziološke funkcije (čak i „nevoljne“), koristeći signale iz vlastitog tijela. Princip je da uz balon u završnom debelom crijevu i/ili samoljepive senzore oko čmara, djeca na jednostavan način svrsishodno uvježbavaju mišiće trbuha, zdjelice i čmara. Zapis izvođenja vježbica dijete gleda kao animaciju, tj. pokretanje likova na ekranu ili videoigricu. Tako kroz igru lakše usvoje poželjne vještine.

Fizikalna terapija. Dodatno se rade i vježbe za učvršćivanje mišića zdjeličnog poda ili druga fizikalna terapija koja doprinosi aktu defekacije.

Suvremene kombinacije i terapije. Također se danas prakticiraju i neke suvremene kombinacije, primjerice biofeedbacka i periferne rehabilitacije u vidu tzv. Giger terapije. Korisna može biti i neuromodulacija, odnosno neinvazivna elektroterapijska metoda kod koje se električni stimulansi preko kože koriste kako bi se pojačali živčani impulsi.

Sve ove tehnike izvode se timski, koordinirane prema gastroenterologu, nefrologu, fizijatru, neuropedijatru i uz asistenciju fizioterapeuta i trenirane medicinske sestre iz tog područja. Prakticiraju se i radionice u kojima djeca i roditelji u grupama s medicinskim timom dijele praktično znanje i iskustva.

Edukacija roditelja

Kod djece koja nemaju mogućnost postizanja pseudokontinecije uz navedene tehnike jer je oštećenje preveliko, uči se roditelje pražnjenju crijeva uz pomoć klizmi ili sustava za irigaciju (ispiranje) crijeva kako bi se postiglo da dijete redovito evakuira stolicu i nema problem prenakupljene ili cureće stolice te da ima dobru kvalitetu socijalnog funkcioniranja.

Regionalni centar za disfunkciju mokraćnog mjehura i crijeva

Upravo ovakav multidisciplinarni centar s timskim pristupom i individualiziranim programom za djecu već niz godina provodimo kod nas u Poliklinici za dječje bolesti Helena. Radi se o Regionalnom centru za disfunkciju mokraćnog mjehura i crijeva („Bladder and bowel dysfunction BBD Clinic“) i jedini je takav u ovom djelu Europe u kojem se liječe djeca iz desetak zemalja.

Sumnjate da Vaše dijete treba stručni pregled i savjetovanje kod specijalista jer prepoznajte neke od simptoma?

Obratite nam se s povjerenjem!

Autor: Prim. dr Alemka Jaklin Kekez, spec. pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije, Voditelj tima za dječju gastroenterologiju