Poremećaj iz spektra autizma – PAS (eng. ASD – Autism Spectrum Disorder) je neurorazvojni poremećaj karakteriziran ponavljajućim obrascima ponašanja, ograničenim interesima ili aktivnostima i problemima u socijalnoj komunikaciji i interakciji, uvjetovan složenim vezama između genetskih, okolinskih i epigenetskih čimbenika na mozak u razvoju. Epigenetski čimbenici su vanjski i unutarnji utjecaji koji mijenjaju aktivnost (ekspresiju) gena bez promjene osnovne DNK sekvence. To su: prehrana, stres, fizička aktivnost, izloženost toksinima (duhan, teški metali), san i društvena okolina.

Povijest autizma

Naziv „autizam“ potječe još od 1911. godine, od švicarskog psihijatra Eugena Bleulera (1857-1939), kojim je opisao stanje izrazito slabog odnosa s ljudima i vanjskim svijetom i dubokog socijalnog povlačenja u sebe. Autizam kao neurorazvojni poremećaj prvi puta je bio opisan prije osam desetljeća od američkog dječjeg psihijatra Kannera (1943.g.) (Kannerov sy), kao trijada simptoma koju čine: (1) kvalitativni poremećaj u socijalnim interakcijama; (2) kvalitativni poremećaj u komunikaciji; (3) ponavljajući i stereotipni obrasci ponašanja, interesa i aktivnosti. Hans Asperger je 1944.g. opisao dječake s izraženim socijalnim poteškoćama, neobičnim i ograničenim interesima, a dobrim verbalnim vještinama, što je bilo važno otkriće.

Dijagnostički kriteriji autizma

Prema DSM-5 (eng. Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders) dijagnostički kriteriji za PAS su:

1.Trajni deficit u socijalnoj komunikaciji i socijalnoj interakciji u više konteksta (zadovoljiti sva 3 kriterija): Deficit u socio-emocionalnom reciprocitetu; u neverbalnoj komunikaciji pri socijalnoj interakciji; i deficit u razvoju, održavanju i razumijevanju odnosa.

2.Ograničeni ponavljajući obrasci ponašanja, interesa i aktivnosti (zadovoljiti barem 2 kriterija): Stereotipni, ponavljajući (repetitivni) govor, pokreti ili upotreba predmeta; Pretjerano pridržavanje rutine, ritualizirani oblici verbalnog i neverbalnog ponašanja, pretjerani otpor promjeni; vrlo ograničeni, fiksirani interesi abnormalnog intenziteta i fokusa; pojačani ili smanjeni odgovor na senzorni podražaj ili neobičan interes za senzorne podražaje okoline.

3. Simptomi moraju biti prisutni u ranim fazama razvoja, ali se ne moraju manifestirati dok društveni zahtjevi ne premaše ograničene kapacitete djeteta

4. Simptomi ograničavaju i remete svakodnevno funkcioniranje.

Epidemiologija

Javlja se u svim rasnim, etničkim i socioekonomskim skupinama, češći je u dječaka nego u djevojčica, omjer je oko 4-5:1, iako recentne studije pokazuju porast obolijevanja djevojčica. Globalna prevalencija je od 0,76% do 2,5%, ovisno o studijama i promjenama u dijagnostičkim kriterijima. Točnu prevalenciju autizma u općoj populaciji je teško utvrditi, ali dramatično je porasla zadnjih desetljeća, od 1/132 osobe 2010.g. do 1/54 djece 2016.g. , pa se u literaturi spominje I termin „autistička pandemija“. Današnje procjene pokazuju da je kod 1/31 djeteta u SAD dijagnosticiran PAS. Također,  prevalencija PAS-a je viša u razvijenim zemljama. Prema nedavnim podacima najviša je u Australiji i Japanu (oko 4,2%), potom u Švedskoj (3,6%). Vjerojatno su tome doprinijele promjene u dijagnostičkim kriterijima, rani probir, povećana javna svijest i razumijevanje PAS-a.

Patofiziologija

Iako su neuropatološke studije ograničene, u osoba s autizmom u odnosu na „tipičan“ mozak, registrirane su strukturne i funkcionalne razlike, kao i razlike u razini i aktivnosti neurotransmitera (živčanih prijenosnika).  Strukturne promjene su: neobično ubrzani rast mozga (brain „owergrowth”), abnormalnosti limbičkog sustava, frontalnog i temporalnog režnja, poremećaj arhitekture moždane kore i diferencijacije neurona i promjene u strukturi malog mozga i njegovim vezama. Funkcionalne promjene su posljedica poremećaja ravnoteže lokalnih i globalnih veza u autističnom mozgu, koje  mogu dovesti do razvoja nevjerojatnih vještina koje koegzistiraju s oslabljenom izvršnom funkcijom i socijalnom kognicijom, što objašnjava  njihove iznimne vještine pamćenja ili iznimne vještine u fiksnim područjima interesa. Poremećaj tih veza može objasniti i kognitivna oštećenja, impulzivnost i ograničenost interesa u djece s autizmom, kao i sporiju brzinu obrade informacija, npr. poteškoće na ispitima autističnih učenika, koji se fokusiraju intenzivno na rana, početna ispitna pitanja na štetu ostatka ispita. Uočen je i  porast neurotransmitera serotonina u 25-40% djece i adolescenata s autizmom, vjerojatni nedostatak dopamina u mozgu i  smanjenje inhibicijskih GABA receptora. Utjecaj neravnoteže serotonina i dopamina povećava učestalost anksioznosti i depresije u tih osoba.

Etiologija (uzroci) autizma

Svakodnevno se suočavamo s roditeljskim predrasudama i strahom da će cijepljenje (posebno MMR cjepivo, protiv zaušnjaka, ospica I rubeole) naškoditi psihomotoričkom razvoju njihova djeteta. S kliničkog praktičkog stajališta, značajna su brojna, opsežna I temeljita istraživanja, koja su nedvojbeno dokazala nepostojanje povezanosti MMR cjepiva i razvoja autizma.

Smatra se da je PAS jedan od  genetski najheterogenijih neuropsihijatrijskih poremećaja s de novo mutacijama (novonastalim spontanim mutacijama) i nasljednim varijantama u oko 1000 gena. Procijenjena je nasljednost PAS-a od 70-90%, što je dokazano na studijama blizanaca. Puno je veći rizik za razvoj autizma u monozigotnih blizanaca. Kod neke djece autizam može biti povezan s drugim neurološkim poremećajima ili sindromima (Fragilni X sindrom, Sindrom tuberozne skleroze, Downov sindrom, Rettov sindrom, Prader Willi, Angelmann, Williams, Sotos sindrom ili Di George sindrom), dok kod druge djece  ostale genetske promjene mogu povećati rizik za razvoj autizma. Biotehnološki napredak u molekularno-genetičkim metodama, α-CGH (komparativna genomska hibridizacija na mikročipu) i NGS metode (sekvenciranje nove generacije), omogućili su bolje razumijevanje genetske osnove autizma. Geni kandidati u autizmu su oni koji igraju ulogu u razvoju mozga ili funkciji neurotransmitera ili geni koji utječu na neuronsku hiperekscitabilnost (prepodražljivost živaca).  Najnovija istraživanja spominju i negativan utjecaj poremećene crijevne flore na imunosne stanice u mozgu, putem osovine crijevo-mozak, što može dovesti do kronične upale središnjeg živčanog sustava i neurodegeneracije u autističnih osoba. Dakle, PAS se smatra složenim poremećajem s multifaktorskom etiologijom, u kojem genetski i negenetski utjecaji koji djeluju samostalno ili u kombinaciji, doprinose razvoju PAS-a. 

Komorbiditeti u djece s autizmom

Djeca s autizmom imaju često pridružene bolesti ili razvojna odstupanja (komorbiditete). Prema podacima iz svjetskih studija, oko 83% djece s autizmom ima komorbiditete, 10% ima barem jednu psihijatrijsku dijagnozu,  16% barem jednu neurološku dijagnozu, a oko 66% ima više od jednog komorbiditeta. Najčešći su poremećaji spavanja u oko 50-73% djece, psihijatrijski poremećaji: anksioznost u 42% djece, ADHD u 25-81%, opsesivno kompulzivni poremećaj i poremećaji raspoloženja (8%) ili drugi disruptivni poremećaji ponašanja. Oko 20-33% djece s autizmom ima epilepsiju, a učestali su i  gastrointestinalni poremećaji (12% djece): prehrambena ograničenja, selektivnost hrane, proljev, opstipacija, gastroezofagusni refluks (GER) i pretilost u 13-18%  njih.

Evaluacija djece s autizmom

Evaluacija (procjena) djeteta s autizmom počinje identifikacijom rizične djece suspektne na PAS. Postoje upozoravajući znakovi za razvoj autizma u ranoj dječjoj dobi (prve 3 godine života), predškolskoj i školskoj dobi.

Upozoravajući znakovi u ranom djetinjstvu (prve 3 godine) su: loš kontakt očima, izostanak gestikuliranja do 12 mjeseci, neadekvatan odgovor na poziv imena, izostanak pokazne geste, gubitak jezičnih ili društvenih vještina. Kod predškolske djece su to: ograničena igra pretvaranja, čudni ili intenzivno fokusirani interesi, strogo se pridržavaju rutine, repetitivni pokreti, ne vole fizički kontakt, gube prethodno stečene sposobnosti  i ne razumiju emocije i mišljenje drugih. Kod školske djece prevladavaju poteškoće s razumijevanjem emocija, mogu pokazivati i interes za vršnjake, ali nedostaju vještine razgovora/komunikacije ili odgovarajući društveni pristup.

Međutim, već se i u dojenačkoj dobi djeteta u neke djece  mogu primijetiti rani upozoravajući znakovi kao što su:  minimalan kontakt očima ili ga uopće nema,  ne smiješe se i nemaju topao izraz lica, ne reagiraju na glasne zvukove, ne brbljaju, ne posežu za igračkama, nisu zainteresirani za nove osobe, ne pokazuju emocije prema roditeljima.

Dijagnostički postupci:

U slučaju sumnje u PAS, primarni pedijatri i obiteljski liječnici upućuju dijete specijalisti neuropedijatru i dječjem psihijatru na konačnu dijagnozu i sveobuhvatnu procjenu. Sveobuhvatna procjena uključuje: detaljnu obiteljsku i osobnu anamnezu, klinički pregled, procjenu dismorfije, kompletni neurološki pregled s opsegom glave i detaljan pregled kože, procjenu sluha i procjenu kognitivnog razvoja i jezičnog i adaptivnog funkcioniranja. Potrebna je i procjena komorbiditeta kod djece u odnosu na prehranu, kvalitetu spavanja, pretilost ili psihijatrijske poremećaje, odnosno konvulzije.

Obzirom da nema jasnih PAS biomarkera dijagnoza se postavlja na temelju ispunjenja dijagnostičkih kriterija iz DSM-5 (engl. Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders).

Za ranu dijagnostiku autizma koriste se specifični mjerni instrumenti :

1. CHAT (Checklist for Autism in Toddlers) i M-CHAT (Modified Checklist for Autism in Toddlers)  instrumenti koje koriste neuropedijatri u probiru poremećaja iz autističnog spektra u prve 3 godine života. Razvijena je i najnovija modifikacija M-CHATA, Modified Checklist for Autism in Toddlers, Revised with Follow–up (M-CHAT-R/F).

2. ADOS je priznati dijagnostički, mjerni instrument za postavljanje dijagnoze iz spektra autizma. ADOS pomoću strukturiranih i djelomično strukturiranih zadataka u svoj rad uključuje interakciju između djeteta i uređaja. Osoba ispitivač – educirani psiholog, procjenjuje djetetov razvoj jezika i komunikacije, igru, stereotipna ponašanja, uzajamnu socijalnu interakciju te sva druga neuobičajena ponašanja koja su karakteristična za ovu vrstu poremećaja. ADOS detektira simptome I znakove poremećaja iz spektra autizma I verificira ih kao lakše, umjereno ili jako odstupanje.

Etiološka dijagnoza se postavlja na temelju proširene obrade.  Genetska obrada uključuje aCHG i NGS metode.  Metabolička obrada je potrebna ako postoji jasna razvojna regresija;  hipotonija; ponavljajuće epizode povraćanja, letargije ili hipoglikemije; mikrocefalija ili slab rast; zahvaćenost drugih organa; napadaji ili ataksije. Slikovne pretrage mozga su indicirane u djece sa sumnjom na TSC ili drugi neurokutani poremećaj, s mikrocefalijom ili makrokranijom, odnosno abnormalnostima u neurološkom pregledu (spastičnost, hipotonija, hemipareza, neuromotorna asimetrija). Djeci sa sumnjom na konvulzije treba napraviti EEG, a ona s poremećajem spavanja upućuju se na vEEG polisomnografiju. U djece s „pica”-om (stavljanje u usta nejestivih tvari) treba izmjeriti razinu olova, a kod onih sa značajno ograničenim unosom hrane, treba napraviti laboratorijsku procjenu stanja uhranjenosti.

Danas se ne preporuča rutinsko testiranje na: celijakiju, imunološke ili neurokemijske markere, mitohondrijske poremećaje, alergotestiranje, analizu kose, studije propusnosti crijeva, ispitivanje enzima glutation peroksidaze, analizu stolice, urinarne peptide ili nedostatak vitamina i minerala,  bez ozbiljne anamneze o selektivnost hrane.

Konačnu dijagnozu PAS postavljaju liječnici (neuropedijatar i dječji psihijatar)  uzimajući u obzir sve što govori u prilog dijagnozi i nadalje  prate razvoj djeteta.

Liječenje:

Liječenje je multidisciplinarno i visoko strukturirano, a temelji se na korekciji ponašanja i uključuje ranu intervenciju ili se, ako je dijete školske dobi, upućuje u državni školski sustav za psihoedukacijsku evaluaciju u cilju utvrđivanja individualnog obrazovnog programa (IOP).

1.Rana intervencija je proces pružanja posebne podrške djeci rane i predškolske dobi koja imaju razvojne rizike, kašnjenje ili teškoće, kao i njihovim obiteljima, s ciljem unapređenja razvoja, kvalitete života i sudjelovanja u zajednici. Podrška obuhvaća individualizirane razvojne, obrazovne i terapijske postupke za djecu, koji su usmjereni na povećanje neovisnosti, poboljšanje funkcionalne komunikacije i unapređenje socijalnih vještina putem individualiziranih pristupa utemeljenih na dokazima. Oni uključuju logopedsku terapiju, okupacijsku i radnu terapiju, senzoričku integraciju, trening socijalnih vještina I obrazovnu podršku,  te genetsko savjetovanje. U habilitaciji i polivalentnoj neurorazvojnoj stimulaciji sudjeluju najvećim dijelom  logopedi, edukacijski rehabilitatori, socijalni pedagozi, radni terapeuti, fizioterapeuti i psiholozi.

2.Komplementarne i alternativne terapijske mogućnosti koje poboljšavaju društvenu interakciju i verbalnu komunikaciju su: neurofeedback,  glazbena terapija (GT), kognitivno bihevioralna terapija (KBT) i socijalno-bihevioralna terapija (SBT). Neuro ili biofeedback tehnikama autistična djeca mogu naučiti kako kontrolirati fiziološke procese koji inače nisu pod svjesnom kontrolom, što rezultira poboljšanom koncentracijom i emocionalnom regulacijom te smanjenom anksioznosti. Terapija glazbom  poboljšava kvalitetu života djece s autizmom i smanjuje ukupnu težinu simptoma, ali nije jasno ima li ikakvih učinaka na socijalnu interakciju, verbalnu i neverbalnu komunikaciju. KBT liječi komorbidne simptome tjeskobe i depresije. SBT utječe na emocionalnu regulaciju, socijalne vještine i funkcionalnu komunikaciju, s naglaskom na samostalnost.  Koristi i terapija jahanjem ili terapijskim psima.

3. Neuromodulacijske tehnike: transkranijska stimulacija istosmjernom strujom (tDCS) i transkranijska magnetska stimulacija (TMS) su neinvazivne tehnike mozgovne stimulacije kojima se regulira kortikalna ekscitabilnost i time poboljšava vještina socijalne komunikacije i smanjuje stereotipno ponašanje kod odraslih osoba s autizmom.

4. Dijetetske i nutritivne intervencije dobile su sve veću pozornost u liječenju autizma, na temelju uočene potencijalne veze između nutritivnih neravnoteža i simptoma autizma. Nekoliko studija podržava potencijalne koristi specifičnih dijeta, poput primjene dijete bez glutena i laktoze, koja može pomoći u poboljšanju ponašanja i probavnih simptoma kod neke djece s autizmom. Kao potencijalno korisna, predložena je i suplementacija omega-3 masnim kiselinama, vitaminima i mineralima (npr. magnezijem i cinkom).

5. Ponekad je potrebna i medikamentna terapija: za liječenje stereotipnog i agresivnog ponašanja koriste se atipični antipsihotici (risperidon i aripiprazol) koji reguliraju ravnotežu neurotransmitera dopamina i serotonina i reduciraju iritabilnost i impulzivnost. Selektivni inhibitori ponovnog pohranjivanja serotonina (SSSRI) mogu pomoći u liječenju anksioznosti i depresije. Koriste se i lijekovi za poboljšanje poremećaja spavanja (melatonin, ramelteon i klonidin), a za ADHD metilfenidatklorid ili guanfacin.

U ispitivanju su GABA-ergički modulatori, NMDAR agonisti, mTOR inhibitori, IGF1 kao i biološki lijekovi: biološki peptidi za neuroinflamaciju i modulatori mikrobioma (crijevne flore). U ispitivanju je i genska terapija i terapija matičnim stanicama.

Roditeljima se preporuča isključiti ekrane, povremeno dozvoliti gledanje kraćih crtića i slušanje pjesmica samo na materinjem jeziku, te što više vremena provoditi s djetetom u igri, edukativnim slagalicama, listanju slikovnica, čitanju pričica, razgovoru i boravku u prirodi.

Zaključak:

Autizam se spektar koji se kreće od blagog do teškog oblika. Mnogim osobama s PAS-om potrebna je cjeloživotna podrška, a dio njih je funkcionalan ili visoko funkcionalan i može samostalno živjeti (iako imaju poteškoće u socijalnoj interaciji i komunikaciji).  Autizam ostaje jedan od vodećih neuroloških razvojnih poremećaja među djecom. Napredak u etiopatogenezi, dijagnostici i liječenju djece s poremećajem iz autističnog spektra ovisit će o ranom  prepoznavanju i multidisciplinarnom,  sveobuhvatnom pristupu temeljnih znanstvenika i kliničara različitih profila.

Autor teksta:

Izv. prof. dr. sc. Vlasta Đuranović, specijalist pedijatrije, subspecijalist neuropedijatrije

Imate dodatnih pitanja ili želite na pregled s Vašim djetetom?

Obratite nam se s povjerenjem!

Literatura:

1. Holly Hodges1 , Casey Fealko2 , Neelkamal Soares: Autism spectrum disorder: definition, epidemiology, causes, and clinical evaluation. Transl Pediatr 2019 | http://dx.doi.org/10.21037/tp.2019.09.0
2. Belinda Robson. ASD: a review of the current understanding of patophysiology and complementary therapies in children; Australian Journal of Herbal Medicine 2013 25(3)
3. Kaufmann WE. DSM-V: The New Diagnostic Criteria for Autism Spectrum Disorders. Department of Neurology Boston Children’s Hospital, Harvard Medical School. http://autismconsortium.org/ symposium-files/WalterKaufmannAC2012Symposium.pdf
4. Agam Y, Joseph RM, Barton JS, Manoach DS. Reduced cognitive control of response inhibition by the anterior cingulate cortex in autism spectrum disorders. Neuroimage 2010.52:1;336-347.
5. Kenet T, Orekhova EV, Bharadwaj H, Shetty NR, Israeli E, Lee AK, Agam Y, Joseph RM, Hinen MS, Manoach DS. 2012. Disconnectivity of the cortical ocular motor control network in autism spectrum disorders. Neuroimage [Epub ahead of print] 11 Mar 2012
6. Fatemi SH, Reutiman TJ, Folsom TD, Rooney RL, Patel DH, Thuras PD. mRNA and Protein Levels for GABAAa4, a5, b1 and GABABR1 Receptors are Altered in Brains from Subjects with Autism. J Autism Dev Disord 2010.40:743–750.
7. Fatemi SH, Reutiman TJ. Folsom TD, Thuras PD. GABA(A) Receptor Downregulation in Brains of Subjects with Autism. J Autism Dev Disord 2009.39;223–230
8. Chen-Chen Jiang , Li-Shan Lin , Sen Long , Xiao-Yan Ke , Kohji Fukunaga , Ying-Mei Lu and Feng Han. Signalling pathways in autism spectrum disorder: mechanisms and therapeutic implications; Signal Transducing and Targeted Therapy: 2022: 7: 229
9. Al-Beltagi: Autism medical comorbidities. World Journal of Clinical pediatrics. 2021. May May 9; 10(3): 15-28.
10. Nicole E. Rosen1  · Catherine Lord, Fred R. Volkmar. The Diagnosis of Autism: From Kanner to DSM‑III to DSM‑5 and Beyond. Journal of Autism and Developmental Disorders. 2021. 51:4253–4270 https://doi.org/10.1007/s10803-021-04904-1
11. Lei Qin et al. New advances in the diagnosis and treatment of autism spectrum disorders. European Journal of Medical Research, 2024.29:322. org/10.1186/s40001-024-01916-2
12. Alvin Isaac et al. The global prevalence of autism spectrum disorder in children: a systematic review and meta-analysis. Osong Public Health and Research Perspectives. 2025, 16(1):3-27. https://doi.org/10.24171/j.phrp.2024.0286
13. Yang Hai et al. A Review of Therapetutic Approach for Autism Spectrum Disorders. Brain 2025. 15: 1280. ttps://doi.org/10.3390/brainsci15121280
14. Yusang Du et al. Longitudinal Changes in children with autism specgrum disorder receiving applied behavior analysis or early start Denver model intervetions over six months. Frontiers in Pediatrics. 2025. 13:1546001. Doi:3389/fped.2025.1546001
15. Ilaria La Monica et al. Autism Spectrum Disorders: Genetic Mechanisms and Inherritance Patterns. Genes 2025. 16. 478. https://doi.org/10.3390/genes16050478