Bolesti nejasne etiologije i dugotrajna blago povišena temperatura su stanja koja se nerijetko susreću kod djece, a za koja je često teško pronaći specifičan uzrok. 

Iako anamnestički podaci ukazuju na organski uzrok, često ako su nalazi uredni ili nisu svi učinjeni, a točna dijagnoza i dalje dugo ne bude postavljena. 

Razlog tomu je što ponekad pacijenti imaju „razbacane“, prividno nepovezane simptome, koje se ne može odmah lako sažeti u neki prepoznatljivi sindrom ili bolest, a može biti uzrok koji je rijedak i teško se dokazuje.

Općenito o povišenoj temperaturi i mjerenju

Povišena tjelesna temperatura je, kod djece kao i kod odraslih, važan klinički pokazatelj bolesti. 

Normalna tjelesna temperatura varira tijekom dana od najnižih vrijednosti rano ujutro, do najviših u kasno poslijepodne, a najveća razlika iznosi oko 0,6°C. Tjelesna temperatura ovisi o ravnoteži stvaranja topline u tkivima, osobito u jetri i mišićima te gubitku topline s periferije.

Vrućica u pravom smislu je povišena tjelesna temperatura, mjereno rektalno ≥ 38°C ili aksilarno (pod pazuhom) ≥ 37,4°C. Prema tome koliko je povišenje, može se klasificirati kao:

1. subfebrilitet (37,1 – 37,9°C),   
2. febrilitet (38 – 39,9°C) i
3.  visoki febrilitet (≥ 40°C).

Prema duljini trajanja se može podijeliti na akutnu, subakutnu i kroničnu. Akutna vrućica je ona koja traje manje od sedam dana, subakutna traje do dva tjedna, dok kronična ima trajanje dulje od dva tjedna.

Za mjerenje temperature kod djece koriste se razne vrste toplomjera. Dojenčadi (djeca do godinu dana) i maloj djeci se temperatura najčešće mjeri rektalno ili u uhu, dok se starijoj djeci mjeri aksilarno.

Dugotrajno povišena temperatura kod djece – mogući uzroci

Uzroci dugotrajno povišene temperature kod djece mogu biti mnogobrojni:

• zarazne bolesti,
• akutne i kronične upalne bolesti pluća, srca, bubrega, crijeva (probavnog sustava) i zglobova,
• endokrine i metaboličke bolesti,
• alergijske reakcije,
•  bolesti živčanog sustava,
•  operacije, 
• ozljede,
•  neoplazme (tumorske bolesti).

Povišena tjelesna temperatura kod djece i zarazne bolesti

Kada govorimo o zaraznim bolestima, najčešće se radi o akutnim respiratornim bolestima uzrokovanim virusima influence, parainfluence, adenovirusima, SARS-CoV-2, Parvo B19 virusu, sindromu mononukleoze (citomegalovirus i Epstein-Barr virus). Dalje su mogući bolest mačjeg ogreba, lajmska bolest, toksoplazmoza, tuberkuloza, herpes virusne infekcije, virusni hepatitis.

Povišena tjelesna temperatura kod djece i upalna stanja

Kada govorimo o upalnim stanjima, najčešće se radi o bolestima respiratornog trakta (upala pluća, bronhitis, bronhiektazije), bolestima gastrointestinalnog sustava (kronične upalne bolesti crijeva Crohn i ulcerozni kolitis, pankreatitis), bolestima ORL organa (faringitis, sinusitis, otitis, tonzilitis) ili bolestima mokraćnog sustava (urinarne infekcije, prirođene anomalije mokraćnog sustava, prirođene ili stečene bolesti bubrega).

Povišena tjelesna temperatura kod djece i autoimune bolesti

Potrebno je isključiti i moguće autoimune bolesti kao što su reumatoidni artritis, sistemski eritemski lupus, Hashimoto tireoiditis. Od tumorskih bolesti najčešće su leukemije, limfomi, sarkomi i solidni tumori dječje dobi.

Kod djeteta s povišenom temperaturom koja dulje traje, liječnik treba uzeti dobru anamnezu, učiniti temeljiti pregled pacijenta, a često je potrebna i opsežna dijagnostička obrada.

Povišena tjelesna temperatura kod djece: temeljita anamneza

Anamneza je usmjerena na otkrivanje žarišnih simptoma i činjenica koje ukazuju na uzrok. Treba sadržavati podatke o trajanju i načinu pojavljivanja subfebriliteta (npr. povremeno, trajno). Postojanje žarišne boli često ukazuje na lokalizaciju (premda ne i na uzrok) osnovne bolesti.

Osvrt na druge organske sustave treba obuhvatiti nespecifične simptome poput mršavljenja, pojačanog zamaranja, noćnog znojenja, problema s kožom, poremećaja rasta, glavobolje.

Također treba tražiti simptome bolesti vezivnog tkiva (npr. mialgije, artralgije, osipe) i probavnog sustava (npr. proljev, krv ili sluz u stolici, bolove u trbuhu). Liječnik treba zabilježiti poremećaje ili čimbenike koji stvaraju sklonost infekciji, poput oštećenja imunološkog sustava, prirođenih poremećaja srca, anomalija mokraćnog sustava, ranijih kirurških zahvata ili ozljeda.

Socijalna anamneza treba sadržavati pitanja o čimbenicima rizika za razvoj infekcije, kao što su putovanja, socioekonomska situacija i moguće izlaganje životinjskim prijenosnicima ili kukcima.

Obiteljska anamneza treba obuhvatiti pitanja o nasljednim uzrocima vrućice (npr. obiteljska Mediteranska groznica). Iz medicinske dokumentacije treba dobiti uvid o ishodima prethodnih pretraga, osobito onih kojima se učinkovito isključuje postojanje određenih bolesti.

Povišena tjelesna temperatura kod djece i fizikalni pregled

Fizikalnim pregledom, koji mora biti detaljan, bilježi se opći izgled, osobito postojanje pothranjenosti, žutice i bljedila kože.

Kožu se detaljno pregledava u potrazi za osipom. Čitavo tijelo (posebno područja iznad kralježnice, kostiju, zglobova, abdomen i štitnjača) se ispalpira, odnosno opipa u potrazi za osjetljivošću, otokom ili povećanjem organa (jetra i slezena), a zube se perkutira (kucka) u potrazi za boli koja ukazuje na apikalni apsces. Prilikom palpacije se bilježi ako je prisutno postojanje povećanih regionalnih ili svih limfnih čvorova. Obavezno se preslušaju srce i pluća stetoskopom.

Pretrage ovisne o indikaciji

Dijagnostička obrada treba počivati na anamnestičkim podacima, fizikalnom pregledu, uz osobito obraćanje pažnje na čimbenike rizika (već poznato oštećenje imunološkog sustava, šum na srcu, putovanje u endemska područja), a obuhvaća neke od dolje navedenih brojnih pretraga.

•         kompletna krvna slika,
•         sedimentacija,
•         testovi jetrene funkcije,
•         tuberkulinski test (PPD),
•         rendgen srca i pluća,
•         pretrage mokraće,
•         pretrage za otkrivanje endokrinih poremećaja (štitnjače, hipofize, nadbubrežne žlijezde, gušterače),
•         mikrobiološki brisevi nosa, ždrijela, uzorci hemokulture,
•         serološke pretrage iz krvi na viruse i bakterije,
•         antinuklearna protutijela (ANA) i reumatoidni faktor (RF) koji se rade u svrhu probira na reumatološke bolesti,
•         tumorski markeri koji se rade u svrhu probira na tumorske bolesti

Slikovne pretrage se često nadovezuju, najčešće ultrazvuk, a rjeđe i prema čvrstoj indikaciji CT ili MRI limfnih čvorova, prsišta, abdomena i zdjelice. Ako postoji sumnja na poremećaj tkiva koje se može bioptirati (npr. jetre, koštane srži, kože, pleure, limfnih čvorova, mišića) učini se biopsija i uzorke pregleda patohistološki.

Što učiniti ako vaše dijete ima dugotrajno povišenu tjelesnu temperaturu?

Povećanje temperature unutar subfebrilnog raspona koje ne narušava opće stanje djeteta ne zahtjeva snižavanje temperature. Temperatura pada tijekom eliminacije bolesti ili uzroka koji je doveo do pojave subfebriliteta.

Dugotrajna povišena temperatura kod djece nepoznatog uzroka u trajanju 14 i više dana zahtijeva detaljnu dijagnostičku obradu te isključenje zaraznih, autoimunih, reumatskih ili maligne bolesti. Za otkrivanje dijagnoze su ključni dobra anamneza, temeljiti pregled pacijenta, a često i opsežna dijagnostička obrada. Ponekad su ključni patološki fizikalni nalazi tako neupadljivi da su za otkrivanje uzroka potrebni ponavljani pregledi.

Ako vaše dijete ima povišenu temperaturu koja traje dulje vrijeme ili se ponavlja bez jasnog uzroka, obratite se Poliklinici Helena. Naš tim pedijatara i subspecijalista može provesti detaljan pregled i potrebnu dijagnostičku obradu kako bi se utvrdio mogući uzrok tegoba vašeg djeteta. Kontaktirajte nas i dogovorite termin pregleda.

Autorica teksta: Helena Živić, dr. med., spec. pedijatar