traži
Zatvori ovaj okvir za pretraživanje.

Alergijske reakcije na lijekove

Piše: Izv. prof. dr. sc. Irena Ivković-Jureković, prim. dr. med.

Specijalist pedijatrije, uži specijalist pedijatrijske alergologije i kliničke imunologije

Alergijske reakcije mogu se javiti na bilo koji lijek i u svake osobe. Mogu biti posljedica prevelike doze lijeka, interakcije nekoliko lijekova ili međudjelovanja lijeka i mikrobnih uzročnika (najčešće virusi, rjeđe bakterije). Samo reakcije koje su posredovane alergijskim mehanizmima se mogu smatrati alergijskim reakcijama ili reakcijama preosjetljivosti.

Koliko su učestale alergijske reakcije na lijekove kod djece?

Općenito, alergija na lijek se u dojenčadi i djece javlja rjeđe nego u odraslih. Pojam “alergija na lijek” često se pogrešno rabi. Sve se osipne reakcije vremenski povezane s uzimanjem lijekova obilježavaju kao alergija, zbog čega veliki broj djece neke lijekove neopravdano ne uzima. Reakcije preosjetljivosti na lijek čine samo 6-10% svih alergijskih reakcija na lijekove, a javljaju se s učestalošću 2-3% u općoj populaciji.

Na koje se lijekove najčešće javljaju alergijske reakcije?

Alergijska reakcija se može javiti na bilo koji lijek.

Način primjene (na usta ili injekcija), trajanje liječenja, doza i učestalost primjene lijeka utječu na pojavu reakcija preosjetljivosti. Anafilaktička reakcija (teška i po život opasna alergijska reakcija) češće se javlja nakon primjene lijeka u obliku injekcije (npr. penicilin). Dugotrajna primjena visokih doza te česta primjena istog lijeka povećavaju opasnost od pojave alergije na lijek.

Lijekovi na koje se najčešće javljaju alergijske reakcije su: acetilsalicilna kiselina i njoj srodni lijekovi koji se propisuju kod bolova ili povišene temperature (tzv. nesteroidni antireumatski lijekovi), antibiotici (penicilini, cefalosporini, karbapenemi), sulfonamidi, antituberkulotici i antikonvulzivni lijekovi.

Kada se javljaju alergijske reakcije na lijek?

Reakcija može biti neposredna, što znači da se javlja u roku od 0 do 4 sata, najčešće u roku od nekoliko minuta do 1 sata od zadnje uzete doze lijeka, a najčešće se manifestira izdvojenim kliničkim znakovima urtikarije, angioedema, rinokonjunktivitisa, bronhospazma, probavnih smetnji, a katkada i združenim simptomima anafilaksije. Najčešće se radi o alergijskoj reakciji posredovanoj IgE protutijelima.

Nadalje, alergijska reakcija na lijek može biti  ubrzana – javlja se između 1 i 6 sati od zadnje doze lijeka, a najčešće se očituje kao urtikarija (koprivnjača), a mehanizam nastanka nije u potpunosti razjašnjen.

Treći oblik alergijske reakcije na lijek je odgođena reakcija koja se javlja više od 4 do 6 sati od zadnje doze ili neodređeno dulje vrijeme (obično 1-21 dan) od prve uzete doze lijeka. Najčešći simptomi su makulo-papulozni osip ili odgođena urtikarija.

Kako prepoznati alergijsku reakciju na lijek?

Iskustvo pokazuje da se alergijska reakcija na lijek najčešće očituje na koži. Točkasti, morbiliformni osip (nalik onom u ospicama) ili makulo-papulozni (krupniji, mrljast, iznad razine kože) se u djece mogu zamijeniti s dječjim virusnim osipnim bolestima (ospice, rubeola, infekciozni eritem).

U nekih bolesnika alergija na lijek se javlja tek  nakon izlaganja suncu, što nazivamo fotoalergijskim učinkom, a u nekih se osoba nakon kožne primjene lijeka javlja tzv. kontaktni alergijski dermatitis.

Osim na koži, alergija na lijek može se ispoljiti simptomima na drugim organskim sustavima: na krvotvornom sustavu (smanjen broj trombocita, hemolitička anemija, povećan broj eozinofila), na dišnom sustavu kao simptomi rinitisa ili astme, kašalj, infiltrati na plućima praćeni eozinofilijom, na probavnom sustavu  (hepatitis, upala crijeva), na mokraćnom sustavu (glomerulonefritis, intersticijski nefritis), na živčanom sustavu kao upala živaca i konvulzije 

Reakcije na lijekove mogu se očitovati i istovremenim simptomima na više organskih sustava (npr. serumska bolest , DRESS sindrom). Najopasnije reakcije na lijek su anafilaktički i anafilaktoidni šok koje, ako se na vrijeme ne prepoznaju i pravilno ne liječe, mogu životno ugroziti bolesnika.

Kako se dokazuju alergije na lijekove

Tijekom dijagnostičkog postupka u svakog bolesnika u kojeg se sumnja na alergijsku reakciju na lijek izuzetno je važno zabilježiti sljedeće podatke: vrijeme uzimanja prve i zadnje doze lijeka, vrijeme pojave simptoma, saznati podatke o točnom imenu lijeka,  vrsti simptoma, ponovnom uzimanju istog lijeka ili lijekova iz iste skupine, senzitizaciji na druge lijekove i obiteljskoj sklonosti.

Detaljni anamnestički podaci ponekad su dostatni za točnu dijagnozu alergije na lijek, no nerijetko je potrebno koristiti dodatne dijagnostičke pretrage.

Najčešće se postupak započinje kožnim testovima koje bi trebalo učiniti  u periodu od 4 do 6 tjedana, do najviše 6 mj nakon suspektne reakcije na lijek. Testiranje učinjeno prije ili nakon ovog intervala značajno povećava mogućnost prvenstveno lažno negativnih rezultata. Kod bolesnika koji su imali tešku sistemsku reakciju na lijek kožno testiranje se najčešće ne izvodi.

Vrste kožnih testova za dokazivanje alergije na lijekove

Izbor kožnog testa ovisi o pretpostavljenom patofiziološkom mehanizmu alergijske reakcije.  Kožni ubodni test (prick) i intradermalni test koriste se za dokazivanje alergijske reakcije posredovane IgE protutijelima. 

Za dokazivanje T-limfocitima posredovanih odgođenih (kasnih) reakcija preosjetljivosti na lijekove, koriste se epikutani ili patch-test i/ili kasna reakcija u intradermalnom testu.

Pretrage in vitro korisne su za bolesnike u kojih kožno testiranje nije moguće ili je test negativan kao i u onih  koji su imali teške, po život opasne reakcije na lijek pa je provokacijski pokus kontraindiciran. One u velikom broju slučajeva nisu dijagnostički standardizirane pa za sada nema općeprihvaćenog dogovora o njihovoj koristi u svakodnevnom kliničkom radu.

Za dijagnozu ranih, IgE-posredovanih reakcija na lijekove koriste se testovi bazofila te određivanje specifičnog IgE na lijekove. Testom proliferacije limfocita na lijekove u bolesnika s odgođenim medikamentoznim osipom ispitujemo postojanje specifičnih limfocita T.

No, glavna dijagnostička mjera dokazivanja ili isključivanja alergije na lijek ostaje provokacijski pokus. On se provodi u specijaliziranim ustanovama, uz pažljiv nadzor, u strogo kontroliranim uvjetima. Ako je rizik sistemske reakcije visok, a postoji alternativni lijek, provokacijski pokus se izbjegava. Također je kontraindiciran u bolesnika koji su imali teške, po život opasne reakcije.

Upute za alergološko testiranje

Izdvojene novosti

Otvori chat
Poliklinika Helena
Pozdrav,

ako trebate pregled bolesnog djeteta, pošaljite nam poruku i javit ćemo se u najkraćem mogućem roku.

Za sve ostale upite, molimo koristite našu web kontakt formu ili email.

Poliklinika Helena