Piše: Izv. prof. dr. sc. Irena Ivković-Jureković, prim. dr. med.
Specijalist pedijatrije, uži specijalist pedijatrijske alergologije i kliničke imunologije
Astma je najčešća kronična bolest dišnog sustava kod djece i smatra se da do 35% djece boluje od astme, s različitom učestalošću u različitim zemljama. U našoj zemlji učestalost astme se kreće između 5 i 8 %. Astmu obilježavaju napadaji kašlja, otežanog i čujnog disanja (piskanja ili „zviždanja“ u prsima), zaduhe i osjećaja pritiska u prsnom košu, koji prolaze spontano ili nakon primjene odgovarajućih lijekova.
Kako nastaje astma kod djece?
U podlozi astme je kronična upala u dišnim putovima (bronhima) koja je promjenjiva. Kao posljedica upale dišni putovi postaju pojačano osjetljivi na različite podražaje koji dovode do astmatskih napadaja. U napadaju astme stišću se mišići u dišnim putovima (spazam), sluznica postaje zadebljana i otečena i stvara se puno guste sluzi što otežava protok zraka i uzrokuje simptome.
astma kod djece najčešće ima alergijsku podlogu, ali napadaj astme mogu, osim alergena (grinje iz kućne prašine, peludi, dlake krznatih životinja, spore plijesni, hrana), potaknuti i drugi okidači, kao što su virusne respiracijske infekcije, tjelesni napor, atmosferske prilike (npr. ciklona), jake emocije, onečišćenja zraka (duhanski dim!), udisanje hladnog zraka i drugo.
Dječja astma je često povezana s alergijskom upalom sluznice nosa (alergijski rinitis) i spojnice oka (alergijski konjunktivitis). Alergijski rinitis može predhoditi astmi ili se obje bolesti javljaju istodobno, a za učinkovito liječenje astme neophodno je istodobno liječenje rinitisa.
Astma kod djece – kako je prepoznati i liječiti
Važno je na vrijeme prepoznati simptome i znakove pogoršanja astme, odnosno astmatskog napadaja kako bismo na vrijeme započeli liječenje. U napadaju astme gotovo je uvijek prisutan suhi i podražajni kašalj, koji se vrlo često javlja nakon tjelesnog napora ili noću, odnosno pred jutro. U napadaju astme dijete diše ubrzano, koristi pomoćne mišiće za disanje, blijedo je, otežano govori, a rad srca je ubrzan. Manja djeca često su razdražljiva, odbijaju hranu, stenju pri disanju i gotovo je uvijek čujno piskanje u prsima.
Koraci u liječenju astme kod djece
U liječenju astme kod djece koristimo međunarodno prihvaćene smjernice, prema kojima je, prvi korak ka uspješnom liječenju i postizanju kontrole bolesti edukacija bolesnika i obitelji.
Kroz organizirana predavanja i radionice upoznajemo bolesnika i njegovu obitelj sa samom bolešću, njenim pokretačima, simptomima i liječenjem. Bolesnike također savjetujemo da vode dnevnik astme u koji bilježe simptome, lijekove koje uzimaju i vršni protok u izdisaju koji svakodnevno kontroliraju kod kuće („peak-expiratory-flow“).
Sljedeći je korak u liječenju astme kontrola okoliša, odnosno izbjegavanje i uklanjanje alergena i iritansa, što je preduvjet uspješnog liječenja, ali i prevencije nastanka alergijskih bolesti.
Ako je dijete preosjetljivo na peludi, potrebno je tijekom sezone cvjetanja izbjegavati boravak na otvorenom u periodima kada je koncentracija peludi velika. Da bismo smanjili koncentraciju alergena u zatvorenim prostorima potrebno je iz prostorija u kojima se dijete alergičar najviše zadržava odstraniti tekstilne predmete i namještaj (plišane igračke!), tepihe i zavjese, ali i krznate kućne ljubimce, u i na kojima se nakuplja prašina i žive grinje.
Preporuča se nabaviti antialergijske navlake za madrace, prekrivače i jastuke, budući da je koncentracija grinja u krevetu velika, a posteljno rublje mijenjati jednom tjedno i prati na temperaturi od 60 °C. Potrebno je redovito čistiti prostorije, održavati odgovarajuću temperaturu (ne iznad 22° C) i vlažnost zraka (ispod 50%). Također treba izbjegavati izlaganje djeteta iritansima, hlapivim bojama, sprejevima, jakim mirisima, a posebice duhanskom dimu.
Farmakološko liječenje astme kod djece
Sljedeći korak u liječenju astme je farmakološko liječenje (lijekovima).
Lijekovi za liječenje astme dijele se u dvije glavne skupine, a to su simptomatski lijekovi i kontrolirajući lijekovi.
Simptomatski lijekovi se koriste u akutnom napadaju astme i brzo dovode do prestanka simptoma jer opuštaju mišiće u dišnim putovima (tzv. bronhodilatatori kratkog djelovanja, npr. salbutamol, koji se najčešće koristi). Primjenjuju se u inhalacijama (aerosol ili otopina za inhalaciju) i to samo onda kada postoje simptomi napadaja astme, tijekom nekoliko dana. Povećana potreba za ovim lijekovima i njihova učestala primjena upućuju na pogoršanje bolesti.
Kontrolirajući lijekovi održavaju astmu pod kontrolom zahvaljujući protuupalnom djelovanju i primjenjuju se kroz dulji period tijekom liječenja astme (inhalacijski kortikosteroidi, antileukotrijeni, bronhodilatatori dugog djelovanja).
I ovi lijekovi se najčešće primjenjuju u obliku aerosola ili prašaka za inhalaciju, a neki i u tabletama. Zahvaljujući pomagalima (zračne komorice – aerochamber, babyhaler, volumatik,) primjena inhalacijske terapije moguća je od najranije dobi. U nekih bolesnika, ovisno o simptomima, težini bolesti i nalazima, primjenjuju se kombinirani lijekovi (inhalacijski kortikosteroid + bronhodilatator dugog djelovanja) kako bi se postigla kontrola astme, očuvala plućna funkcija i poboljšala kvaliteta života.
Alergenska imunoterapija astme kod djece
Osim simptomatske terapije lijekovima, primjenjuje se i alergenska imunoterapija. Davanjem rastućih doza alergena na koje je dijete preosjetljivo potiče se razvoj tolerancije, što znači da nakon provedene terapije ponovni susret s alergenom neće izazvati simptome bolesti ili će oni biti znatno blaži.
Alergenska imunoterapija se primjenjuje u odabranih bolesnika, obično nakon 5. ili 6. godine života i traje kontinuirano najmanje 3 godine. Može se provoditi davanjem potkožnih injekcija (supkutana imunoterapija) ili u obliku kapi koje se stavljaju pod jezik, odnosno tableta koje brzo otapaju ustima (sublingvalna imunoterapija), ali uvijek standardiziranim pripravcima pod kontrolom liječnika.
Preporuča se u bolesnika koji su preosjetljivi na manji broj srodnih alergena, najčešće ako simptomi ne mogu biti zadovoljavajuće kontrolirani farmakološkom terapijom, te kod bolesnika koji ne žele uzimati lijekove ili lijekovi izazivaju neprihvatljive nuspojave. Kod bolesnika s teškom astmom koja nije zadovoljavajuće kontrolirana unatoč svim navedenim mjerama liječenja, primjenjuju se biološki lijekovi.
U liječenju astme važna je i fizikalna terapija koja koristi tehnike opuštanja, kontroliranog disanja, vježbe disanja i drenažu prsnog koša.
Klimatsko liječenje (morsko ili visinsko) preporučljivo je kod svih alergijskih bolesti dišnog sustava, osobito u djece.
Kako postavljamo dijagnozu astme kod djece?
U prepoznavanju alergijskih bolesti, pa tako i astme važnu ulogu ima subjektivni iskaz bolesnika ili članova obitelji (anamneza). Na temelju razgovora s bolesnikom postavlja se sumnja na bolest koju je potrebno potvrditi ili isključiti različitim dijagnostičkim postupcima.
Testiranje preosjetljivosti na alergene provodi se kožnim testovima (najčešće ubodni kožni test) i u kontaktu s alergenom razvija se lokalna reakcija kojom se potvrđuje preosjetljivost organizma. Nakon pozitivnog kožnog testa nalaz se potvrđuje određivanjem specifičnih IgE protutijela u krvi.
Ostali dijagnostički postupci uključuju određivanje upalnih stanica i njihovih proizvoda u krvi i zahvaćenom organu, mjerenje plućne funkcije, po potrebi i bronhalni provokacijski test, pregled specijaliste za uho, grlo i nos i specifične testove za izazivanje alergijskih reakcija na zahvaćenom organu (provokacijski testovi).
.
