Danas se zna da je pravilna dojenačka prehrana baza zdravlja, ne samo u djetinjstvu već i kasnije. U djetinjstvu je preduvjet normalnog rasta i razvoja djeteta, kako fizičkog, tako i mentalnog.

No, prema teoriji metaboličkog programiranja koja je dobila svoju potvrdu u znanosti, poznato je kako se ispravnim balansom namirnica u prve dvije godine života povoljno mogu isprogramirati metaboličke funkcije za odraslu dob. Ovako se može spriječiti razvoj debljine, bolesti srca i krvnih žila, osteoporoze, šećerne bolesti. U sljedećem tekstu govori se o pravilnoj prehrani u prvoj godini života.

Koje je najbolje mlijeko za dojenče?

Najbolje mlijeko u dojenačkoj dobi je, bez konkurencije, majčino mlijeko.

Sastav majčinog mlijeka kao i omjeri pojedinih sastojaka (hranjivih tvari, minerala, vitamina) optimalni su i u potpunosti prilagođeni potrebama i organizmu novorođenčeta odnosno dojenčeta. Čak se mijenjaju sukladno dobi djeteta, tj. potrebama koje pojedina dob nosi. To je savršeno prirodno izbalansiran proces i majčino mlijeko je dovoljno kao jedina hrana u prvih 6 mjeseci djetetova života.

Dojenačka prehrana: prednosti majčinog mlijeka

Osim nutritivnih, majčino mlijeko u dojenačkoj prehrani ima i brojne druge prednosti.

Sadrži imunološke komponente koje imaju nezamjenjivu zaštitnu ulogu. Uz to, sama crijevna flora dojenog djeteta drugačija je od nedojenog te bolje priječi naseljavanje štetnih bakterija.

Dokazano je da dojenje smanjuje obolijevanje od infekcija probavnog, dišnog i mokraćnog sustava. Također smanjuje rizik od sindroma iznenadne dojenačke smrti.

Dojenjem se potpomaže i samo sazrijevanje probavnih funkcija i imunosti, a smanjuje se učestalost javljanja alergijskih reakcija. Zapažen je također stimulativan učinak na intelektualni razvoj.

Ovdje bih napomenula da za dojilju nisu potrebne posebne restrikcije u prehrani, čak niti u situacijama kada imamo alergijsku sklonost u obitelji. Nije se pokazalo da to prevenira razvoj alergije u djeteta. No, ako se alergija dokaže, onda se primjenjuju određene eliminacijske dijete. One moraju biti vođene od strane liječnika kako ne bi bile prerestriktivne i kako bi se nadomjestili nedostaci.

Nadopune za majčino mlijeko – dojenačka mlijeka

Ako ipak iz nekog razloga dojenje nije moguće ili je nedostatna količina, onda se kao nadopuna preporučuju tvornički prilagođena dojenačka mlijeka. Ona se još nazivaju i adaptirana dojenačka mlijeka, gotova dojenačka mlijeka ili „formule“.

Danas postoje adaptirani dojenački pripravci na bazi kravljeg ili kozjeg mlijeka. Njihov sastav je prilagođen kako bi mlijeko što više nalikovalo majčinom. Stoga, iako postoje neke varijacije među formulama, sve su one unutar onog što je preporučeno i dobro za dijete. Za ovo postoji zakonska regulativa: „ Pravilnik o dječjoj hrani“.

Odabir formule s obzirom na dob

Formule su također prilagođene obzirom na dob. One koje su namijenjene za dojenče u prvih 6 mj. imaju uz ime sufiks „1“, dok za dob od navršenih 6 mj. sufiks„ 2“. Danas postoje i tzv. mlijeka sa oznakom „3“ za dojenčad od 10 mj. života. Međutim, u toj dobi nije pogrešno ostati niti na „2“ i dalje.

Prijevremeno rođenoj djeci ako majka nema dovoljno svog mlijeka, za prve mjesece života namijenjene su formule s oznakom „pre“ ili „0“. Uz to postoji još niz drugih oznaka koje opisuju dodatne karakteristike dojenačkog mlijeka. Tako imamo tzv. „AR“ formule – tj. antirefluksna mlijeka. Antirefluksna mlijeka imaju blagi zgušnjivač te umanjuju vraćanje sadržaja hrane prema ustima i namijenjene su djeci koja jače bljuckaju.

Dalje imamo „HA“ – hipoalergene formule u kojima su djelomično hidrolizirani proteini mlijeka kako bi smanjili rizik razvoja alergije. Ove formule namijenjene su za djecu u obiteljima kod kojih ima atopijske sklonosti (atopijskog dermatitisa, astme, alergije na hranu), naravno samo ako nema dovoljno majčinog mlijeka. Iste formule nisu namijenjene kod već razvijene alergije na kravlje mlijeko. Pri pripremi formule bitno je pročitati uputu o načinu pripreme mlijeka i ne odstupati od nje, posebice u omjerima vode i praha.

Može li dojenčad piti kravlje mlijeko, kozje mlijeko, „biljna mlijeka“ itd?

Tvorničko kravlje mlijeko koje nije adaptirano, domaće kravlje mlijeko, kozje mlijeko ili mlijeka drugih sisavaca NE preporučuju se u dojenačkoj dobi.

Naime, njihov sastav ne odgovara potrebama djeteta, a neke karakteristike mogu biti i štetne. Primjerice, kozje mlijeko ne sadrži dovoljno folne kiseline. Stoga u dojenačkoj dobi može dovesti do teške megaloblastične anemije.

Isto tako, u dojenačkoj dobi ne preporučuju se niti tzv „biljna mlijeka“. Ona su zapravo napitci, a ne prava mlijeka. Svojom niskom kalorijskom vrijednosti te neadekvatnim sadržajem hranjivih tvari nisu pogodna za dojenačku prehranu. Uz to pojedina mlijeka sadrže i neke druge nepovoljne sastojke za dojenčad (npr. sojino fitoestrogene, rižino više arsena, itd.).

Kada i kako uvesti dohranu (nemliječne namirnice) u dojenačku prehranu?

Optimalna dob za počinjanje dohrane (namirnica koje nisu mliječnog porijekla) u dojenačkoj prehrani je u razdoblju između 4. i 6. mjeseca djetetova života. Zašto je to tako ?

Naime prije navršenog 4 mj. života probavni trakt, bubrezi, imunološki i neurološki razvoj nisu na stupnju da su spremni za krutu, nemliječnu hranu. No, nakon 4 mjeseci, svi ovi uvjeti su zadovoljeni. S druge strane, nakon 6 mj. života samo mlijeko više nije dovoljno da osigura potrebe za rast. Niti kalorijski, niti u pogledu pojedinih mikro i makronutrijenata.

Stoga je logično da je optimalni period za uvođenje namirnica upravo negdje između navršenog 4. pa sve do 6 mj. života. Važno je napomenuti kako je navikavanje na okuse i teksture najbolje ako se s hranom počne oko 5 mj. života. Vidjelo se da predugo odgađanje može dovesti do težeg prihvaćanja novih okusa i tekstura.

Optimalni redoslijed uvođenja novih namirnica u dojenačku prehranu

Ako se pitamo koji je optimalni redoslijed uvođenja novih namirnica, onda treba reći da sa zdravstvenog stanovišta nema bitne razlike. Redoslijed koji viđamo u pojedinim zemljama je zapravo kulturološki uvjetovan.

Kod nas se tradicionalno u dohranu prvo uvodilo voće. U nekim drugim zemljama prednost se davala povrću ili žitaricama, s idejom da se dijete prvo navikne na neutralne okuse. S gledišta zdravlja i voće i povrće i žitarice mogu biti početna nemliječna hrana.

Zapravo, redoslijed se proizvoljno može prepustiti roditeljima ovisno o njihovim afinitetima, zatim sezoni te prilagoditi svakom djetetu. Primjerice, ako dijete ne napreduje najbolje na tjelesnoj masi, onda je logično prvo uvesti žitarice koje se mogu miješati s majčinim ili dojenačkim mlijekom. Tako će se postići bolji kalorijski unos.

Ranije su se pratili takozvani kalendari dohrane. Međutim, vidjelo se kako se zaista kod zdrave djece može ići bilo kojim redom, tj. da isto nema reperkusija na zdravlje. Bitno je da se dojenačka prehrana nadograđuje, tj. da se namirnice uvode naizmjenično iz različitih skupina namirnica, kako bi od početka jelovnik bio što raznovrsniji.

Dojenačka prehrana i kako uvoditi nove namirnice

Svaku namirnicu je potrebno u dojenačku prehranu uvoditi izolirano, brzinom jedne do dvije nove namirnice tjedno. Također, bitno ih je uvoditi i postupno, tj. kreće se s malom količinom koja se potom kroz par dana povisuje do značajnije količine. Tim pristupom se dobro može pratiti kako dijete reagira na novu namirnicu.

Ako bi se davale odjednom dvije ili više novih namirnica onda u slučaju nepovoljne reakcije ne možemo znati koja je namirnica u pitanju. Nije potrebno odgađati uvođenje alergenih namirnica, čak niti u obiteljima s alergijskom sklonostima. To neće smanjiti rizik za razvoj alergije. Dapače, za neke namirnice to može i povisiti rizik.

Ne preporučuje se davati hranu kojom se dijete može zagrcnuti, tj. prevelike zalogaje, nedovoljno usitnjenu hranu i slično. To ne znači niti da se hrana mora miksati do glatke strukture. Usitnjavanje treba prilagoditi sposobnostima djeteta i rastu zubića.

Postupno valja ogrubljivati teksturu. Naime, dugotrajno davanje skroz kašastih/glatkih struktura bez mijenjanja teksture može potaknuti poremećaj hranjenja, tj. kasnije neprihvaćanje komadića hrane. Osim toga, djeca mogu i sama po sebi imati veći ili manji afinitet prema različitim teksturama, okusima ili bojama.

Ako dijete ne pokazuje interes ili pravi izraze lica kao da mu se ne sviđa nova namirnica, bitno je odmah ne odustajati. Probajte višestruko nuditi istu hranu (i 10-ak puta ako treba) kako bi se dala šansa da se hrana prihvati. Dijete svakako treba poticati na samostalno uzimanje hrane i stavljanje u usta, ali pod kontrolom roditelja.

“Beba vođa dohrane” pristup dojenačkoj prehrani

Danas postoje pristupi kod uvođenja dohrane koji to posebno potiču, primjerice „beba vođa dohrane“.

Taj je pristup stimulativan za oralno- motorički razvoj (koordinacija ruku, sposobnost žvakanja) i zdrave prehrambene navike. Djeca tako samostalno istražuju okuse, teksture i boje različitih namirnica i mogu odlučiti kada prestati jesti. Primjeri namirnica koji su zgodni za počinjanje ovakvog vida hranjenja su banana, kuhana brokula ili tikvica, pečena usitnjena jabuka bez kore, usitnjeno mekano meso ili riba…

Ipak, iako vrlo popularan danas, za napomenuti je da ovaj pristup nije pogodan baš za svako dijete, tj. sva se djeca na taj način nisu u stanju dovoljno nahraniti. Ovo osobito vrijedi ako se ovaj pristup prakticira kao jedini i isključiv. Isto može rezultirati lošijim kalorijskim unosom, koji nije dobar za dijete.

Kombiniranje kašastih obroka i davanja komadića hrane tzv. „finger fooda“ također je prirodan način uvođenja dohrane koji također potiče oralno motorički razvoj, a osigurava da će dijete pojesti hrane koliko mu je potrebno da se uredno raste i razvija. Stoga je kombinacija usitnjene hrane i komadića hrane sigurniji pristup dohrani. Dodatno je bitno reći, da se kod tog pristupa ne treba forsirati da dijete sve pojede, već prestati kada se vidi da dijete više ne traži hranu. Ovako će se osigurati razvoj samoregulacije sitosti za budućnost. 

Ako postoji uporna averzija na okuse i teksture i neprihvaćanje krute hrane kroz duže razdoblje, uputnoj je stručno vođenje kako bi se isto prevladalo.

Kako pripremiti obroke i koliki broj obroka?

Nerijetko se roditelji pitaju je li bolje uzimati gotove tvornički pripremljene obroke ili ih spremati kod kuće. Oboje je zapravo u redu.

Kod kuće spremljeni obroci svakako su kvalitetan izbor. Pogotovo ako se spremaju od namirnica poznatog porijekla (gdje je izbjegnuta nekontrolirana primjena umjetnih gnojiva i pesticida i drugih mogućih štetnih tvari) te se poštuju higijenski standardi u pripremi. U dojenačkoj prehrani savjetuje se ne dosoljavati hranu te ne dodavati jače začine, industrijske začine i začinske mješavine. Međutim, mogu se dodati prirodni začini, npr. peršin ili celer.

Ne preporučuje se niti dodatno zaslađivanje hrane, kao niti davanje meda jer može sadržavati spore bakterije Clostridium botulinom od koje se dijete možda ne može obraniti.

Kako pripremati obroke kod kuće

Voće se ne mora kuhati, tj. može se konzumirati svježe kakvo je bogatije vitaminima i mineralima. No određeno tipa jabuke ako se planira davati da se dijete samo hrani mora se termički omekšati i oguliti. Povrće je najbolje kuhati na pari ili u malo vode, ne prekuhavati, kako bi se sačuvali značajni sastojci – vitamini i minerali. Meso, jaja, ribu nužno je termički dobro obraditi.

Tvornički pripravljena hrana za dojenčad tipa voćnih, povrtnih, žitnih kašica i sl. su proizvodi koji sadrže namirnice kontroliranog porijekla te s malom količinom soli i šećera, također bez za dijete štetnih konzervansa tako da su u potpunosti prilagođeni dobi kojoj su namijenjeni.

Postepeno povećavanje broja kašastih obroka u dojenačkoj prehrani

Tek kada pojedini obrok sadrži značajnu količinu i kalorijsku gustoću može zamijeniti obrok mlijeka.

Što se broja obroka tiče, obično se počinje s jednim kašastim obrokom, da bi se onda postepeno uveo drugi i treći. Kojom brzinom uvoditi drugi i treći obrok, također nema strogog pravila. Bitno je da se do prvog rođendana uvede bar 3 konkretna obroka.

Što se formiranja obroka tiče, dopodne se tradicionalno najčešće daje voće sa žitaricom, može i s dodanim mlijekom koje dijete jede. Ako je voće ili povrće samostalno onda je to zapravo međuobrok, a ne pravi obrok, jer nema dovoljnu kalorijsku vrijednost, tj. treba imati na umu da će dijete brzo biti opet gladno.

Oko popodneva jedan od obroka je obično u vidu ručka kada se kombiniraju povrće, žitarica ili krumpir s mesom, jajem ili ribom.

U večernjim satima obično ponovo ide žitarica kombinirana s mliječnim (to mogu krajem prve godine biti i mliječni proizvodi tipa sira, jogurta, skute, vrhnja i slično). Postoji niz varijacija kako formirati obroke i svi su ispravni pod uvjetom da dijete dobiva što raznovrsniju hranu i dobro napreduje na tjelesnoj masi. Tako znamo da smo osigurali dosta kalorija, a raznovrsnošću izbjegavamo pojedine nutritivne deficite.

Što ako roditelji prakticiraju specifičnu prehranu?

Ako roditelji prakticiraju vegetarijansku, vegansku ili neku drugu specifičnu prehranu, bitno je znati da ista nije adekvatna dojenačka prehrana.

Provođenje vegetarijanske prehrane, a posebno veganske, zahtijeva stručni nadzor (dječjeg gastroenterologa i nutricioniste). Ovo je kako bi se jelovnik dobro izbalansirao te omogućio dostatan i uravnotežen unos energije i svih rizičnih nutrijenata. To su prije svega vitamina B12, omega-3 masnih kiseline, željezo, kalcij, cink i esencijalne aminokiseline koji mogu biti deficitarni.

U dojenačkoj dobi to se, ako nikako drugačije, može postići dodatnim suplementima ili obogaćivanjem namirnica. Majke koje doje, a same su vegetarijanke ili veganke, treba poticati da i dalje doje. Njihovo je mlijeko dobre nutritivne vrijednosti. Međutim, u slučaju veganstva savjetuje se dodavanje vitamina B12. Ako majke ne doje, tada je za dojenačku dob primjereno jedino adaptirano dojenačko mlijeko.

Kada se uvodi dohrana, tempo je isti kao i kod sve dojenčadi. Meso se zamjenjuje jajem, sirom, proizvodima na bazi soje (sojin jogurt, tofu i sl) i ribom ako je moguće.

Značaj pravilne dojenačke prehrane

Pravilna dojenačka prehrana preduvjet je zdravlja u djetinjstvu i kasnije.

O eventualnim nedostacima u prehrani ili sumnji na manjak vitamina, minerala, kalorija ili ako dojenče slabo napreduje najbolje se posavjetovati s dječjim gastroenterologom. On će ocijeniti koliko je odstupanje i zašto je do njega došlo, tj. radi li se samo o neadekvatnoj prehrani ili nekoj neprepoznatoj bolesti koja je time rezultirala. Dalje slijedi po potrebi detaljnije nutricionističko savjetovanje.

Želite li naučiti više o dojenačkoj prehrani ili naručiti svoje dijete na pregled? KONTAKTIRAJTE NAS!

Prim. Alemka Jaklin Kekez, spec.pedijatar uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije