traži
Zatvori ovaj okvir za pretraživanje.

Dojenačka prehrana

DOJENAČKA PREHRANA

Danas se zna da je pravilna prehrana u ranoj životnoj dobi baza zdravlja, ne samo u djetinjstvu već i kasnije. U djetinjstvu je preduvjet normalnog rasta i razvoja djeteta kako fizičkog tako i mentalnog. No, prema teoriji metaboličkog programiranja koja je dobila svoju potvrdu u znanosti, poznato je kako se ispravnim balansom namirnica u prve dvije godine života povoljno mogu isprogramirati metaboličke funkcije za odraslu dob, kako se spriječio razvoj debljine, bolesti srca i krvnih žila, osteoporoze, šećerne bolesti. U sljedećem tekstu govori se o pravilnoj prehrani u prvoj godini života.

Koje je najbolje mlijeko  za dojenče?

Najbolje mlijeko u dojenačkoj dobi je, bez konkurencije, majčino mlijeko. Sastav majčinog mlijeka kao i omjeri pojedinih sastojaka (hranjivih tvari, minerala, vitamina) optimalni su i u potpunosti prilagođeni potrebama i organizmu novorođenčeta odnosno dojenčeta; čak se mijenjaju sukladno dobi djeteta, tj. potrebama koje pojedina dob nosi. To je savršeno prirodno izbalansiran proces i majčino mlijeko je dovoljno kao jedina hrana u prvih 6 mjeseci djetetova života. Osim nutritivnih ima i brojne druge prednosti. Sadrži imunološke komponente koje imaju nezamjenjivu zaštitnu ulogu, a i sama crijevna flora dojenog djeteta drugačija je od nedojenog te bolje priječi naseljavanje štetnih bakterija. Dokazano je da dojenje smanjuje obolijevanje od infekcija probavnog, dišnog i mokraćnog sustava. Također smanjuje rizik od sindroma iznenadne dojenačke smrti. Dojenjem se potpomaže i samo sazrijevanje probavnih funkcija  i imunosti,  a smanjuje se učestalost javljanja alergijskih reakcija. Zapažen je također stimulativan učinak  na intelektualni razvoj. Ovdje bih napomenula da za dojilju nisu potrebne posebne restrikcije u prehrani, čak niti u situacijama kada imamo alergijsku sklonost u obitelji, jer se nije pokazalo da to prevenira razvoj alergije u djeteta. No, ukoliko se alergija dokaže onda se primjenjuju određene eliminacijske dijete koje moraju biti vođene od strane liječnika kako ne bi bile prerestriktivne i kako bi se nadomjestili nedostaci.

Ako ipak iz nekog razloga dojenje nije moguće ili je nedostatna količina onda se kao zamjena tj. nadopuna preporučaju tvornički prilagođena dojenačka mlijeka, koja se još nazivaju i adaptirana dojenačka mlijeka, gotova dojenačka mlijeka ili „formule“. Danas postoje adaptirani dojenački pripravci na bazi kravljeg ili kozjeg mlijeka. Njihov sastav je prilagođen kako bi  mlijeko što više nalikovalo majčinom. Stoga, iako postoje neke varijacije medju formulama, sve su one unutar onog što je preporučeno i dobro za dijete, za što postoji zakonska regulativa „ Pravilnik o dječjoj hrani“. Formule su također prilagođene obzirom na dob pa one koje su namijenjene za dojenče u prvih  6mj. imaju uz ime sufiks „1“, dok za dob od navršenih 6mj. sufiks„ 2“. Danas postoje i tzv. mlijeka sa oznakom „3“ za dojenčad od 10mj. života, no u toj dobi nije pogrešno ostati niti na  „2“ dalje. Prijevremeno rođenoj djeci ukoliko majka nema dovoljno svog mlijeka, za prve mjesece života namijenjene su formule s oznakom „pre“ ili „0“. Uz to postoji još niz drugih oznaka koje opisuju dodatne karakteristike dojenačkog mlijeka. Tako imamo tzv. „AR“ formule – tj. antirefluksna mlijeka. One imaju blagi zagušnjivač te umanjuju vraćanje sadržaja hrane prema ustima i namijenjene su djeci koja jače bljuckaju. Zatim „HA“ – hipoalergene formule u kojima su djelomično hidrolizirani proteini mlijeka kako bi smanjili rizik razvoja alergije. Ove formule namijenjene su za djecu u obiteljima kod kojih ima atopijske sklonosti (atopijskog dermatitisa, astme, alergije na hranu), naravno samo ako nema dovoljno majčinog mlijeka. Iste formule nisu namijenjene kod već razvijene alergije na kravlje mlijeko. Pri pripremi formule bitno je pročitati uputu o načinu pripreme mlijeka i ne odstupati od nje, posebice u omjerima vode i praha.

Tvorničko kravlje mlijeko koje nije adaptirano, domaće kravlje mlijeko, kozje mlijeko ili mlijeka drugih sisavaca NE preporučaju se u dojenačkoj dobi. Naime, njihov sastav ne odgovara potrebama djeteta, a neke karakteristike mogu biti i štetne. Primjerice kozje mlijeko ne sadrži dovoljno folne kiseline i stoga u dojenačkoj dobi može dovesti do teške megaloblastične anemije. Isto tako u dojenačkoj dobi ne preporučaju se niti biljna mlijeka, koja su zapravo napitci, a ne prava mlijeka, jer svojom niskom kalorijskom vrijednosti te neadekvatnim sadržajem hranjivih tvari nisu pogodna za dojenčad. Uz to pojedina mlijeka sadrže i neke druge nepovoljne sastojke za dojenčad (npr. sojino fitoestrogene, rižino više arsena, itd.).

Kada i kako uvesti nemliječne namirnice u jelovnik dojenčeta?

Optimalna dob za počinjanje dohrane (namirnica koje nisu mliječnog porijekla) je u razdoblju između 4. i 6. mjeseca djetetova života. To znači da je ispravno početi i sa navršena 4mj., ali i čekati do 6mj.  Razlozi za to su sljedeći. Do 4mj. života probavni trakt, bubrezi, imunološki i neurološki razvoj nisu na stupnju da su spremni za krutu, nemliječnu hranu, a nakon 4mj. uvjeti su zadovoljeni. S druge strane, nakon 6mj. života samo mlijeko više nije dovoljno niti kalorijski niti u pogledu pojedinih nutrijenata za potrebe dojenčeta. Stoga je logično da je optimalni period za uvođenje namirnica upravo negdje između navršenog 4. pa sve do 6mj. života. Važno je napomenuti kako je navikavanje na okuse najbolje ako se s hranom počne oko 5mj. života, tj. vidjelo se da predugo odgađanje može dovesti do težeg prihvaćanja novih okusa.

Ako se pitamo koji je optimalni redoslijed uvođenja novih namirnica, onda treba reći da sa zdravstvenog stanovišta nema neke razlike, tj. redoslijed koji viđamo u pojedinim zemljama, je više kulturološki uvjetovan. Kod nas se tradicionalno u dohranu prvo uvodi voće u vidu kašica ili voćnih sokova. U nekim drugim zemljama prvo se uvode žitarice, tj. kašice na bazi kukuruza, riže ili povrće s idejom da se dijete prvo navikne na neutralne okuse. Sve navedeno je ispravno. Zapravo, redoslijed se proizvoljno može prepustiti roditeljima ovisno o njihovim afinitetima i prilagoditi pojedinom djetetu. Primjerice ako dijete ne napreduje najbolje na tjelesnoj masi, onda je logično prvo uvesti žitarice koje se mogu miješati s mlijekom, jer će se tako postići bolji kalorijski unos. Ranije su se pratili takozvani kalendari dohrane, međutim vidjelo se kako se zaista kod zdrave djece može ići bilo kojim redom, tj. da isto nema reperkusija na zdravlje. Nije potrebno odgađati uvođenje alergenih namirnica, čak niti u obiteljima s alergijskom sklonistima. Dosoljavanje, jači začini ne preporučaju se u dojenčadi. Također niti davanje meda koji može sadržavati spore bakterije Clostridium botulinom od koje se dijete možda ne može obraniti. Isto tako ne preporuča se davati hranu kojom se dijete može zagrcnuti, tj. prevelike zalogaje, nedovoljno usitnjenu hranu i slično. To ne znači niti da se treba dugo i pretjerano miksati. Usitnjavanje treba prilagoditi sposobnostima djeteta, rastu zubića. Postupno valja pogušćivati tesksturu, a treba imati na umu da su i tu dosta velike varijacije. Osim toga djeca mogu imati veći ili manji afinitet prema različitim teksturama, okusima ili bojama  te i to treba uzeti u obzir kod davanja namirnica. Nekada je potrebno i stručno vođenje ako postoji averzija ili slabija sposobnost prihvaćanja pojedinih tekstura ili okusa. Dijete svakako treba poticati na samostalno uzimanje hrane i stavljanje u usta, dodirivanje, a danas postoje i niz pristupa kod uvođenja dohrane koji to posebno potiču, primjerice „beba vođa dohrane“.

Ono što je bitno je uvoditi namirnice postupno, početi s  malom količinom koja se potom postupno povisuje do punog obroka. Isto tako treba ići izolirano, jednu po jednu namirnica, brzinom jedne do dvije nove namirnice tjedno. Na taj način se dobro može pratiti kako dijete prihvaća novu namirnicu. Ukoliko bi se davale odjednom dvije ili više onda u slučaju nepovoljnog reagiranja ne možemo znati koja je namirnica u pitanju.

Kako pripremiti obroke i koliki broj kašastih obroka?

Nerijetko se roditelji pitaju je li bolje uzimati gotove tvornički pripremljene kašice ili ih spremati kod kuće. I jedno i drugo je zapravo točno. Kod kuće spremljeni kašasti obroci svakako su kvalitetan izbor, tim više ako se spremaju od namirnica poznatog porijekla (gdje je izbjegnuta nekontrolirana primjena umjetnih gnojiva i pesticida i drugih mogućih štetnih tvari) te se poštuju higijenski standardi u pripremi. U dojenačkoj dobi savjetuje se ne dosoljavati hranu, ne dodavati začine osim ev. prirodnih peršin, celer, niti veće količine šećera. Voće se ne mora kuhati, već je bogatije vitaminima i mineralima svježe, kao i inače. Povrće treba kuhati na pari ili u malo vode, ne prekuhavati, kako bi se sačuvali značajni sastojci – vitamini i minerali. Meso, jaja, ribu nužno je termički dobro obraditi. Tvornički pripravljena hrana za dojenčad tipa voćnih, povrtnih, žitnih kašica i sl. su proizvodi koji sadrže namirnice kontroliranog porijekla te s malom količinom soli i šećera, također bez konzervansa tako da su u potpunosti prilagođeni dobi kojoj su namijenjeni.

Što se broja obroka tiče, obično se počinje s jednim kašastim obrokom, da bi se onda postepeno uveo drugi i treći. Kojom brzinom uvoditi drugi i treći obrok, također nema strogog pravila. Bitno je da do prvog rođendana uvedenom bar 3 kašasta obroka. Tek kada obrok sadrži značajnu količinu i kalorijsku gustoću može zamijeniti mlijeko, prije toga mlijeko ga može nadopuniti. Jedan od obroka je obično u vidu ručka kada se kombiniraju povrće, žitarica ili krumpir s mesom, jajem ili ribom. Dopodne se tradicionalno najčešće daje voće sa žitaricom ili miješano, može i s dodanim mlijekom. Ako je voće ili povrće samostalno onda je to zapravo međuobrok, a ne pravi obrok, jer nema dovoljnu kalorijsku vrijednost, tj. treba imati na umu da će dijete brzo biti opet gladno. U večernjim satima obično ponovo ide žitarica kombinirana s mliječnim (to mogu krajem prve godine i mliječni proizvodi tipa sira, jogurta, skute, vrhnja i slično). Postoji niz varijacija kako formirati obroke i svi su ispravni pod uvijetom da dijete dobiva što raznovrsniju hranu i dobro napreduje na tjelesnoj masi. Na taj način znamo da smo osigurali dosta kalorija, a raznovrsnošću izbjegavamo pojedine nutritivne deficite.

Što ako roditelji prakticiraju specifičnu prehranu?

Ukoliko roditelji prakticiraju vegetarijansku, vegansku ili neku drugu specifičnu prehranu, bitno je znati da ista nije povoljna za dijete u dojenačkoj dobi. Provođenje vegetarijanske prehrane, a posebno veganske zahtijeva stručni nadzor (dječjeg gastroenterologa i nutricioniste) kako bi se jelovnik dobro izbalansirao te omogućio dostatan i uravnotežen unos energije i svih rizičnih nutrijenata, a to su prije svega vitamina B12, omega-3 masnih kiseline, željezo, kalcij, cink i esencijalne aminokiseline. U dojenačkoj dobi to se ako nikako drugačije može postići dodatnim suplementima ili obogaćivanjem namirnica. Majke koje doje, a same su  vegetarijanke ili veganke treba poticati da i dalje doje jer je to mlijeko dobre nutritivne vrijednosti, međutim u slučaju veganstva savjetuje se dodavanje vitamina B12. Ako majke ne doje, tada je za dojenčaku dob primjereno jedino adaptirano dojenačko mlijeko. Kada se uvodi dohrana, tempo je isti kao i kod sve dojenčadi, a meso se zamjenjuje jajem, sirom, proizvodima na bazi soje (sojin jogurt, tofu i sl) i ribom ako je moguće.

Zaključno

Pravilna prehrana dojenčeta preduvjet je zdravlja u djetinjstvu i kasnije. O eventualnim nedostacima u prehrani ili sumnji na manjak vitamina, minerala, kalorija ili ako dojenče slabo napreduje najbolje se posavjetovati s dječjim gastroenterologom. On će ocijeniti koliko je odstupanje i zašto je do njega došlo, tj. radi li se samo o neadekvatnoj prehrani ili nekoj neprepoznatoj bolesti koja je time rezultirala. Dalje slijedi po potrebi detaljnije nutricionističko savjetovanje.

Prim. Alemka Jaklin Kekez, spec.pedijatar uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije

Poliklinika za dječje bolesti Helena

Izdvojene novosti