Dojenačke kolike predstavalju obrazac ponašanja djeteta u ranom dojenačkom razdoblju koji se manifestira epizodama plača i/ili iritabilnost djeteta. Traje više od 3 sata na dan, ponavlja se kroz najmanje 3 dana u tjednu, a prestaje u dobi oko 3 mjeseca.

Uz to se dojenče normalno razvija, napreduje, tj. nema nikakvih pokazatelja bolesti. Kolike su zapravo vrlo česte; procjenjuje se da se javljaju u oko 5 – 25% dojenčadi.

Uz to, nema razlike u učestalosti između djevojčica i dječaka te dojene i nedojene djece. Kako su dramatičnog izgleda te ponavljajućeg karaktera, čine veliki stres za obitelj i mogu značajno narušiti obiteljsku dinamiku.

Kada se javljaju dojenačke kolike?

Kolike se tipično javalju iza drugog ili trećeg tjedna života, a kod prijevremeno rođenih, dva do tri tjedna iza predviđenog termina rođenja.

Tegobe su obično najizraženije oko šestog do osmog tjedna, nakon čega postupno jenjavaju i prestaju negdje oko navršenog trećeg mjeseca života. Iznimno, mogu trajati i nešto duže, a trajanje simptoma nakon četvrtog mjeseca dovodi u pitanje da li su to samo bezazlene kolike ili nešto drugo.

Zašto kolike nastaju?

Do dana današnjeg pitanje uzroka ostalo je nerazjašnjeno. Čak još uvijek nije potvrđeno da se zaista radi o boli u trbuhu ili uopće boli, iako klinička slika tome najviše odgovara.

Postoje razne pretpostavke o tome što bi mogao biti uzrok. Neke od njih su nezrelost probavnog trakta, slabija aktivnost enzima za probavu mliječnog šećera, neuspostavljen normalni dnevni ritam, pojačan odgovor na vanjske poticaje…). Međutim, brojna istraživanja nisu našla jasnih medicinskih dokaza koji je točan razlog ili se radi o međuodnosu više njih.

Kako razlikovati običan plač od kolika?

Sva djeca, pogotovo mala koja još ne govore, ponekad plaču. Najčešće je to kada osjećaju neku neugodu – bol, glad, hladnoću, imaju temperaturu i slično. Plač se tada javlja u različitim dnevnim intervalima i kratko traje.

Kod dojenačkih kolika dijete plače bez jasnog povoda, neutješno, često visokim glasom i teško se umiruje. Uz plač zna se javljati privlačenje nožica što izgleda kao grčenje, zatim vjetrovi, pretakanje u trbuhu, zbog čega se i stječe dojam bolova.

Tegobe se najčešće javljaju u popodnevnim satima, ili uvečer, kao i iza obroka, a sve se obično ponavlja iz dana u dan. Ipak, usprkos dramatičnom izgledu dijete je dobrog apetita, dobro uzima obroke, ima normalne stolice i zdravo izgleda. Ipak, poznato je da roditelji djece s kolikama češće posjećuju liječnika nego roditelji djece koja nemaju kolike. Razlog je uglavnom nesigurnost da li je sve u redu, kao i potreba za podrškom.

Kako što sigurnije razlikovati dojenačke kolike od bolesti?

Samo u 5% djece koja dolaze liječniku zbog kolika ustanovi se da je u podlozi neka patologija, tj. bolest. No, u tom slučaju kolike nisu jedina tegoba, već se javljaju i neki drugi simptomi.

Primjer tome je urinarna infekcija. One često idu s kolikama, ali uz njih vidimo ili nenapredovanje na tjelesnoj masi ili slabo uzimanje obroka, temperaturu…. Ponekad alergija na protein kravljeg mlijeka može uzrokovati iritabilnost i bolove u trbuhu. Također, udruženo obično dolazi suha ili atopijski promjenjena koža, proljev, povraćanje, krv u stolici, nedovoljan napredak djetata.

Iritabilnost i plač djeteta može biti posljedica poremećaja na nivou središnjeg živčanog sustava, uz što zna ići povraćanje ili odstupanje u neurološkom razvoju.

Od akutnih poremećaja najčešća je invaginacija; pojava kada se jedan dio crijeva uvuče u drugi i onemogućuje prolaz sadržaja. Tada se javljaju jaki bolovi, s preznojavanjem djeteta i pogoršanjem općeg stanja, što napreduje iz sata u sat. Dijete loše izgleda, nema apetit, a može se javiti i krv u stolici.

Zato, ako pored kolika postoje dodatni znaci svakako je korisno javiti se liječniku koji će procijeniti stanje djeteta. Potvrda da nema bolesti umirit će roditelja i dati novu energiju i dodatni podstrek da se situacija prevlada.

Kako pristupiti djetetu s kolikama?

Za roditelje je, kao što je već navedeno, najvažnije da su sigurni da je dijete zdravo te da problemu pristupe kao prolaznoj fazi u životu djeteta koja neće ostaviti posljedice na zdravlje. Nije realno očekivati da će se kolike riješiti ikakvom trenutno dostupnom medicinskom intervencijom ili primjenom medikamentozne terapije.

Prema smjernicama europskog i američkog gastroenterološkog društva, kolikama se ne pristupa kao bolesti i nije potrebno nikakvo liječenje. Pokušaji da se određenim sredstvima djeluje na smirivanje kolika nisu pokazali učinkovitost. Do sada učinjene studije koje su uključile značajno velik broj djece, pokazuju da su efekti primjene raznih farmaceutskih pripravaka (simetikon, biljnih lijekova i sl.) u svrhu smirivanja kolika isti kao i placeba (tvar koja nema djelotvornih svojstava).

Jedino što je pokazalo bolje djelovanje je probiotik Lactobacillus reuteri, no isto tako učinkovitost nije potpuna. Napomenula bih da mijenjanje hrane, čemu roditelji često pribjegavaju, također nije od koristi. Ovdje pogotovo naglašavam odustajanje od dojenja pod izlikom da je mlijeko „preslabo“ ili nedovoljno. Isto tako, nuđenje mlijeka ili čaja kod svakog plača može samo dodatno poremetiti ritam hranjenja i probavu djeteta.

Što onda možemo činiti?

Ono što je svakako korisno je pokušati umiriti dijete kada vidimo da kolike počinju. Neke od mogućnosti koje se savjetuju su ritmično nihanje (nikako ne agresivna trešnja), nošenje u uspravnom položaju, masaža trbuha u smjeru kazaljke na satu ili neka druga stimulacija dodirom, kao i umirivanje pjevanjem, nježnim glasom…

Kao dobra metoda nerijetko se savjetuje “povijanje” djeteta. Njime se pokušava imitirati položaj u maternici i elimirati suvišne vanjske poticaje koji bi mogli razdraživati dijete. Ipak, realno niti ova metoda nije se pokazala učinkovitija od placeba. Korisno je pokušavati ponavljati iste postupke kod uvođenja u spavanje, jer primjena istog rituala djeluje umirujuće na dijete.

Na primjer, dijete koja je nahranjeno i previjeno, u mirnom okruženju, bez jakih zvukova (no nije nužna apsolutna tišina), u zamračenoj prostoriji staviti u krevetić ili lagano ljuljati dok se ne uspava. Ako se meškolji ili je nemirno ne treba uvijek isti čas dizati i premještati dijete, bolje je malo pričekati i vidjeti hoće li se uspjeti samo umiriti. No, ako vidimo da se to neće dogoditi tada ga je svakako potrebno nastaviti umirivati metodama koje su ranije nabrojene.

Na kraju još jednom naglašavam da dojenačke kolike ne treba doživljavati kao bolest, niti pokušavati liječiti, već to stresno doba života treba pokušati što smirenije proživjeti, imajući na umu da neće ostaviti posljedice.

Želite li naučiti više o dojenačkim kolikama ili naručiti vašu bebu na pregled? KONTAKTIRAJTE NAS!

prim. Alemka Jaklin Kekez, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije