INTOLERANCIJA NA LAKTOZU
Intolerancija na laktozu znači nemogućnost potpune probave mliječnog šećera, zbog neoptimalne aktivnosti enzima laktaze u tankom crijevu.
Enzim je smješten u vrškovima malih crijevnih resica koje u slučaju bilo kakvog oštećenja crijeva prve stradaju, a s time i nestane dovoljno enzima. U tom slučaju nerazgrađena laktoza se ne može resorbirati, navlači u crijevo vodu, razrjeđuje i ubrzava kretanje stolice. Također fermentira u debelom crijevu zbog čega se stvaraju obilni plinovi. Uslijed toga nastaju tegobe: nadutost, grčevi, mučnina, proljev.
Primarna intolerancija laktoze, javlja se u oko 5% osoba, uglavnom odraslih. Kod djece je iznimno rijetka. To vidimo i po tome što djeca koja doje, tj. piju majčino mlijeko koje je bogatije laktozom od kravljeg, odlično napreduju. U slučaju intolerancije to ne bi bilo moguće. Puno češće u djece susrećemo stečenu intoleranciju koja nastaje kao posljedica oštećenja vrhova crijevnih resica u kojima se nalazi enzim, zbog neke druge bolesti (pr. infektivni proljev, celijakija, parazitoza…). U tom slučaju intolerancija je privremena i nestaje kada se riješi osnovni razlog oštećenju crijeva.
Važno je također znati da intolerancija nije isto što i alergija na mlijeko. Dok je kod intolerancije problem neprobavljivost šećera, kod alergije se radi o imunološkoj reakciji na protein mlijeka. To stanje viđamo češće u djece nego u odraslih. Kao mjera za rješavanje tegoba intolerancije savjetuje se izbjegavati tekuće mlijeko, tj. piti ga u manjim količinama ili konzumirati ono koje ima manji udio laktoze. Preporuča se jesti fermentirane mliječne proizvode, sireve i mliječne namaze, budući da oni imaju manje laktoze i dobro se podnose, a uz to su jednako vrijedan izvor kalcija, čiji si deficit ne smijemo priuštiti.
prim. Alemka Jaklin Kekez, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije