Iritabilno crijevo

IRITABILNO CRIJEVO

Iritabilno crijevo je kronični funkcijski poremećaj. Funkcijski znači da se u podlozi ne nađe nikakva konkretna patologija, ali tegobe postoje.

Može se javiti kod djece i kod odraslih. U djece se obično javlja u adolescenciji, ali nije svojstven za ranu dječju dob. Ne zna se zašto je pojava učestalija u ženskog spola (2 – 3x). Prevalencija u djece (broj slučajeva u određenom periodu) kreće se oko 10%. Češći je u obiteljima gdje već jedan član ima tegobu.

Pokretači iritabilnog crijeva

Stres je nerijetki pokretač tegoba iritabilnog crijeva, a nerijetko se vezuje i na nastavljanje simptoma nakon crijevnog infekta. Točni mehanizmi nastanka se ne znaju, uzrok je vjerojatno višestruk, a spominju se: pojačana osjetljivost na bol, poremećaj regulacije „mozak- crijevo“ s promjenom signala za rad crijeva, promjena crijevne flore, poremećaj crijevnog motiliteta kao i psihološki uzroci.

Iritabilno crijevo – glavni simptomi

Glavni simptomi su obično: osjećaj nadutosti, pretakanja, nelagode, promjene ritma i tvrdoće stolice. Neka djeca imaju učestale proljevaste stolice, više puta na dan, drugi mogu imati izmjene zatvora i proljeva. Često iza stolice slijedi privremeno olakšanje. No, uz sve to djeca ne gube na tjelesnoj masi i normalno rastu i razvijaju se. U adolescenciji se tegobe znaju pogoršati premenstrualno. Simptomi fluktuiraju po svojoj jačini tijekom vremena.

Iritabilno crijevo – kako se dijagnosticira

Dijagnoza se postavlja klinički, tj. na temelju tipičnih simptoma, tj. ako su zadovoljeni takozvani Rimski kriteriji (utvrdjeni od strane stručnjaka gastroenterologa), koji su ovdje navedeni:

pojava nelagode i/ili bol u trbuhu, uz barem dvoje od sljedećeg:

promjene konzistencije stolice
promjene učestalosti stolice
osjećaj olakšanja nakon obavljanja stolice

pod uvjetom da se takvi simptomi ponavljaju više dana u mjesecu, bar jednom tjedno, kroz bar 2 mjeseca.

Kod postavljanja dijagnoze moramo biti sigurni da nema ničega što narušava zdravlje, a ne samo kvalitetu života, tj. da neku bolest ne proglasimo nervoznim crijevom. Zato pitamo ima li osoba neki od od sljedećih simptoma koji su takozvani „znaci upozorenja,“ poput: gubitka na tjelesnoj masi, anemije, krvi u stolici, opterećujuće obiteljske anamneze za celijakiju i sl. Ti znaci kao i promjene u kliničkom statusu mogu nas uputiti na druge bolesti gdjeje nužna dijagnostička obrada. Prilikom postavljanja dijagnoze moramo biti sigurni da dijete nema upalno, maligno, anatomsko, metaboličko ili infektivno zbivanje.

Liječenje iritabilnog crijeva

U liječenju se koristi dodatak vlakana, preparati na bazi paprene metvice koji djeluju relaksacijski na crijeva, probiotici, ali i neki lijekovi – protiv proljeva, iz skupine antidepresiva i sl. Uz to je svakako korisna i psihološka potpora, budući da se zna da stres trigerira pojavu. Ne preporučaju se nikakve posebne dijete, ali se savjetuje izbjegavanje koncentriranih šećera, tj. onog što fermentira u crijevu (pr. mliječnog šećera, fruktoze i sl.) kao i gaziranih napitaka, kofeina. Za žeđ se preporuča voda.

prim. Alemka Jaklin Kekez, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije