Nadutost u djece, pojava je s kojom se često susrećemo u svakoj životnoj dobi počevši od dojenačke. Ono što je najvažnije u slučaju da se ta pojava ponavlja ili je stalno prisutna razlučiti radi li se o funkcionalnom poremećaju ili je to jedan od simptoma koji su posljedica određene patologije.

Što u prvoj godini života?

U prvih godinu dana, mnoge bebe znaju imati nadut trbuščić i ispuštati puno vjetrova što je u većini slučajeva funkcionalna teškoća. Nastaje uslijed gutanja veće količine zraka prilikom hranjenja, dudanja dude i plakanja, a često je potpomognuta i ne sasvim zrelim aktom gutanja u toj dobi.

Roditelji obično dolaze jer im se čini da je dijete naduto, ima kruljenja i pretakanja, puno vjetrova za koje imaju dojam da im smetaju, te se djeca meškolje, nemirnije spavaju, grimasiraju i/ili nervoznoj glasaju i stežu. Ipak, uz sve to ta ista djeca dobro jedu i napreduju i imaju uredne stolice. Za ispuštanje vjetrova u ovoj dobi treba reći da je općenito često i očekivano 10 do 20 puta u danu.

U ovakvim slučajevima važno je umiriti roditelje, dati im korisne savjete vezano za položaj i način hranjenja, oblik sisača na bočici, postupke vezane za podrigivanje, suplemente poput probiotika, simetikona, upute o masaži i položajima, kako bi se beba lakše oslobodila zraka. Tegobe se obično smiruju u drugoj polovici dojenaštva, kada se uključuje i kruta hrana i dijete je zrelije.

Kada reagirati?

Ipak, valja napomenuti da nadutost koja se javlja uz druge simptome tipa povraćanja, problema evakuacije stolice, odbijanja obroka, slabog napredovanja na težini, krvi u stolici, temperature, kožnih promjena može biti i znak neke bolesti i /ili poremećaja (alergije, prirođenog megakolona, anomalija probavnog trakta, infekcije, celijakije i slično) te je u tom slučaju potrebno dijete uputiti dječjem gastroenterologu koji će planirati dijagnostičku obradu.

U dobi malog djetata i predškolskoj dobi nadutost također može biti funkcionalna tegoba ili jedan od simptoma bolesti. Jedan od razloga može biti konzumiranje veće količine koncentriranih ugljikohidrata (slatko i slatki napitci), veće količine mlijeka, što dovodi do značajnijeg stvaranja plinova u probavnom traktu. Također može biti vezano za disbiozu uslijed učestale antbiotske terapije, a nakupljanje plinova može nastati i zbog neredovite stolice. Zato je bitno jako detaljno uzeti anemnezu i dobiti što više podataka o prehrani, regulaciji stolice i slično, jer ukoliko su tegobe na taj način potaknute onda će ih i korekcija prehrane, regulacija stolice, unapređenje crijevne mikrobiote probioticima i popraviti. No pored toga treba gledati ima li „znakova upozorenja“ tipa slabijeg napredovanja, grčeva, povraćanja, proljeva, temperature, opterećujuće obiteljske anamneze (za alergiju, celijakiju), kako se ne bi propustili organski uzroci prije svega malapsorpcije, primjerice celijakija, nutritivna alergija, cistična fibroza i slično. Primarana intolerancija laktoze relativno je rijetka u djece, puno češća je zapravo sekundarna koja nastaje upravo uslijed malapsorpcijskih bolesti koje destruiraju vrškove crijevnih resica u kojima se upravo nalazi enzimi za probavu laktoze. Ukoliko imamo „znakove upozorenja“ pored nadutosti i/ili neoptimalan rast i razvoj djetata također i u ovoj dobi moramo dijete uputiti gastroenterologu radi dalje dijagnostičke obrade.

Školska i adolescentska dob

U školskoj i adolescentnoj dobi jedan od razloga osjećaja nadutosti u gornjem abdomenu je funkcijska dispepsija, a nadutost se pored boli može se javiti i kod sindroma iritabilnog (nervoznog) crijeva. Dijagnoza i jednog i drugog poremećaja postavlja se prema IV Rimskim kriterijima, a na temelju tipičnih kliničkih znakova koji se javljaju bar 4 dana u mjesecu kroz 2 mjeseca.

Kod funkcijske dispepsije to su osjećaj punoće nakon jela, rane sitosti pa se ne dovršava obrok uz prateću nadutost u gornjem dijelu trbuha, mučninu ili pretjerano podrigivanje iza jela. Kod iritabilnog crijeva imamo bol ili nelagodu u trbuhu, te promjene frekvencije i tvrdoće stolice, a ponekad i osjećaj nadutosti. Neka djeca imaju učestale proljevaste stolice, više puta na dan, drugi mogu imati izmjene zatvora i proljeva. Ponekad iza obavljene stolice slijedi osjećaj privremenog olakšanja. Karakteristično je da djeca ne gube na tjelesnoj masi i normalno rastu i razvijaju se.

I u ovoj dobi kod postavljanja dijagnoze moramo biti sigurni da nema ničega što narušava zdravlje, a ne samo kvalitetu života. Stoga i ovdje razlučujemo ima li „znakova alarma“ poput: gubitka na tjelesnoj masi, anemije, krvi u stolici, opterećujuće obiteljske anamneze za celijakiju, kronične upalne bolesti crijeva i slično. Znači moramo biti sigurni da dijete nema upalno, maligno, autoimuno ili infektivno zbivanje.

U liječenju nadutosti u sklopu funkcionalnih poremećaja starijeg djeteta najčešće se kombinira više toga. Pokušava se identificirati stresore i trigere koji pogoršavaju simptome, kako bi se isti izbjegavali. Nastoji se prilagoditi prehrana koja najbolje odgovara, mediteranska, s redukcijom hrane koja napuhava i sl. Koriste se i probiotici, preparati na bazi paprene metvice koji djeluju kao antispasmodici (relaksacijski na crijeva). Također se koriste i neki lijekovi: pr. mebeverin koji je također relaksans crijeva, specifični antibiotici tipa rifaximina za potporu mikrobioti. Koristan je i psihološki suport te kognitivno bihevioralna terapija, a u zadnje vrijeme isprobavaju se i određene vježbe meditacije/ joga kao i tehnike neuromodulacije.

Što dalje?

Ukoliko i preventivno želite Vaš dijete dovesti na pregled, Tim Poliklinike Helena rado stoji na raspolaganju za sva Vaša pitanja: https://poliklinika-helena.hr/kontakt/

Prim. Alemka Jaklin Kekez, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije