Roditelji su danas, zbog povećane količine zahtjevnih situacija u okruženju u kojem djeca odrastaju, više zaštitnički nastrojeni. Pored toga mogu biti zbunjeni mnoštvom različitih, često oprečnih informacija o odgoju koje do njih dolaze. Tako procesuiraju informacije koje se odnose na različite aspekte djetetova života, nastojeći ih uravnotežiti. Zato je dobro izdvojiti vrijeme, osvijestiti svoje potrebe i postupanja te uskladiti savjete sa svojim ili obiteljskim vrijednostima. Istovremeno važno je procijeniti koji dio savjeta je realno primjenjiv na njihovo dijete, a koji nije. Nerijetko se u tom emocionalno zahtjevnom procesu roditelji suočavaju s vlastitom tjeskobom, zbog zabrinutosti da čine krivo ili nedovoljno. Svoju tjeskobu nehotice time prenose na dijete, čime se stvara začarani krug, a dijete postaje zahtjevnije i nesigurnije. Odgovoran roditelj jest svjestan posljedica svojih postupanja i spreman ih je korigirati. Ujedno ne samo da štiti dijete, nego ga uči samozaštiti i potiče njegovu samostalnost i samopouzdanje.
Najčešći razlozi zbog kojih pribjegavamo pretjeranoj popustljivosti:
- Neki roditelji teško podnose djetetovo negodovanje, te mu popuštaju najčešće zbog zamora, navodeći da im je tako lakše. Razumljivo, takve situacije neće štetiti ukoliko su izuzetak, u protivnom dijete razvija lažni osjećaj nadmoći. Rješenje je da se roditelj pobrine za svoju psihofizičku dobrobit, te napuni iscrpljene zalihe energije.
- Jedna skupina roditelja visoko cijeni toleranciju, pozivajući se na isto u odgoju. Često se to odnosi i na vjerovanje da je s djecom potrebno razvijati prijateljski odnos. Svakako da, na način uvažavanja, posvećenosti i odanosti, uz jednu bitnu razliku, prijateljski je odnos ravnopravan, dok roditeljski nije, on u sebi sadrži razinu odgovornosti koju dijete nema. Štoviše, ukoliko s djetetom dijelimo odgovornost, iako mu se to trenutačno može svidjeti, ono postaje opterećeno neprimjereno svojoj dobi. Iza tog prividno prijateljskog odnosa, roditelji često kriju vlastitu ranjivost u sagledavanju koje je rješenje navedene sklonosti.
- Kod nekih roditelja postoji potreba za zaštitom kao kompenzacija osobnih iskustava u kojima su se tijekom svog odrastanja osjećali nedovoljno zaštićeni. Često taj osjećaj bude snažan vodič, zbog kojeg je u nekom trenutku moguće izgubiti uvid u intenzitet ili učestalost popuštanja, čak i kad samome djetetu više zaštita nije potrebna. Rješenje je u sposobnosti sagledavanja različitosti pozicija i pronalaženja osobne satisfakcije.
Neki se roditelji suočavaju s oprečnim mišljenjima određenih osoba iz okoline, ili kritikama na račun svog roditeljstva što ih čini nesigurnima, a rješenje je u usklađivanju partnera međusobno i pružanju podrške.
Koje će posljedice pretjerano popuštanje stvoriti, osim o cjelovitoj situaciji ovisi i o osobinama djeteta. Mlađa djeca mogu protestirati, postati razdražljiva i nezadovoljna s visokim očekivanjima, koja kad se ne ispune, postanu razdražljiva. Neka iskazuju osjećaj dosad te ne znaju što žele, a što ih na starijem uzrastu čini podložnima utjecaju drugih. Na starijem uzrastu mogu imati teškoće u uvažavanju autoriteta ili socijalnom funkcioniranju, očekujući da se drugi pretežito prilagođavaju njima.
Kako izbjeći negativne posljedice?
Djetetu je dobro davati kratke i jasne upute, bez pretjerano dugog objašnjavanja koje, osobito na mlađem uzrastu, nije u stanju pratiti. Osim kratke zabrane, dobro je spomenuti što slijedi nakon što prestane s nepoželjnim ponašanjem, čime se pomaže da dijete regulira svoje emocije. Važno je odbiti nerealne zahtjeve, pri čemu otklanjajući iste i dalje podržavamo dijete.
Važno je pružati mu ono što je primjereno situaciji, dobi… Čime dijete, od čežnje za neposrednim udovoljavanjem, postaje osjetljivo za potrebe drugih. Dobro je biti usklađenih reakcija, primjerice neki se roditelji osmjehuju na neprimjerena ponašanja jer ih vide zanimljivima, a govore suprotno bez rezultata. Velikim se popuštanjem kod roditelja akumulira osjećaj zamora, ali i nemoći te ljutnje koja u konačnici kod djeteta može stvoriti osjećaj krivnje, a takva djeca počinju učestalo ispitivati jesu li bila dobra. Takvim postupanjima pomažemo djetetu da postane smirenije i lakše se prilagođava, te na neki način jačamo njegov “psihološki imunitet”.
Poruka roditeljima:
Osim što je važno poštivati djetetove potrebe, ispunjavanje svih njegovih želja nije, kao što ponekad mislimo, put u veću sigurnost. Dijete postaje sigurno uz jasne granice, pri čemu ga možemo uključivati u donošenje odluka unutar strukture koju smo kao roditelji prethodno odredili. No zato, u zrelijoj dobi djeteta možemo uživati plodove odgovornih odluka koje donosi i s njima usklađenih postupanja.
Autor teksta: Sanja Jusufbegović, prof. psihologije
Ako smatrate da Vam je potreban savjet i usmjerenje stručnjaka, obratite nam se s povjerenjem i rezervirajte termin s našim iskusnim psiholozima.
