Piše: Tanja Babić Franjkić, mag. psych. sveuč. spec. rane intervencije, KBT, ACT i CFT terapeutkinja
Što je psihodijagnostička procjena?
Psihodijagnostička procjena odnosi se na sveobuhvatnu procjenu koju provode educirani stručnjaci. Njen cilj je procjena mentalnog zdravlja djeteta, kognitivnih sposobnosti, emocionalnog funkcioniranja i obrazaca ponašanja. Uključuje korištenje različitih alata za procjenu, uključujući klinički intervju, opažanja, standardizirane testove i upitnike, kako bi se prikupile relevantne informacije o psihološkom profilu djeteta. Psihodijagnostička procjena stoga igra vitalnu ulogu u razumijevanju djetetove psihološke dobrobiti i kognitivnih sposobnosti.
Psihodijagnostička procjena – ciljevi
Svako je dijete jedinstveno, što podrazumijeva i da cilj psihodijagnostičke procjene može značajno varirati. Međutim, temeljita psihodijagnostička procjena treba uključivati podrobno ispitivanje kognitivnih sposobnosti (intelektualne sposobnosti i efikasnosti, vizuokonstruktivne sposobnosti, obilježja pažnje) i emocionalnog funkcioniranja.
Testiranje kognitivnih sposobnosti
U okviru ove sveobuhvatne procjene, testiranje kognitivnih sposobnosti zauzima istaknuto mjesto kao vrijedan alat za procjenu djetetovog intelektualnog potencijala.
Zlatni standard u testiranju intelektualnih sposobnosti u dječjoj dobi predstavlja Wechslerov test inteligencije za djecu. Ovaj test je standardizirana procjena koja mjeri djetetove intelektualne sposobnosti. Obuhvaća različite kognitivne domene kao što su verbalno i neverbalno shvaćanje, radno pamćenje i brzina obrade informacija. Pruža objektivnu i kvantitativnu mjeru djetetovih kognitivnih sposobnosti, pomažući stručnjacima da steknu dublje razumijevanje njihovog intelektualnog potencijala te kognitivnih snaga i slabosti.
Osim procjenjivanja kognitivnih sposobnosti, psihodijagnostička procjena pomaže stručnjacima u razumijevanju uzroka u podlozi djetetovih emocionalnih problema i problema u ponašanju. Ovo zatim omogućuje razvijanje individualiziranog terapijskog plana. Određivanjem specifičnih snaga, slabosti i područja zabrinutosti (djeteta, ali i roditelja), psihodijagnostička procjena pomaže kliničarima da osmisle i prilagode terapijske intervencije, strategije savjetovanja i obrazovne prilagodbe kako bi odgovarale specifičnim potrebama djeteta.
Vrlo često djeca se suočavaju s nizom izazova i teškoća koje nisu odmah vidljive roditeljima, učiteljima, pa čak ni samom djetetu. Psihodijagnostička procjena pruža sveobuhvatno razumijevanje djetetovog emocionalnog funkcioniranja. Ovo omogućuje stručnjacima da procijene čimbenike kao što su emocionalna regulacija, samopoštovanje, socijalne vještine i mehanizmi suočavanja.
Ova procjena može pomoći u prepoznavanju emocionalnih poteškoća, kao što su depresija, anksioznost ili problemi povezani s traumom, te usmjeriti stručnjake u razvoju strategija za poboljšanje djetetove emocionalne dobrobiti. Nadalje, prepoznavanjem izazova kao što su poremećaj pažnje/hiperaktivnost (ADHD), poremećaji iz autističnog spektra ili poteškoće u učenju, može se pružiti odgovarajuća podrška kako bi se ublažio njihov moguće nepovoljan utjecaj na djetetovu ukupnu psihološku dobrobit.
Psihodijagnostička procjena kao pomoć roditeljima
Psihodijagnostička procjena nije usmjerena isključivo na dijete. Ona služi kao platforma za suradnju između roditelja, nastavnika i ostalih relevantnih stručnjaka (poput logopeda, pedijatra i sl.). Proces procjene nužno uključuje otvorenu komunikaciju, razmjenu informacija i zajedničko donošenje odluka, potičući holistički pristup dobrobiti djeteta. Uključivanjem svih dionika može se uspostaviti sveobuhvatan sustav podrške, osiguravajući da dijete dobije dosljednu skrb i podršku u različitim domenama svog života.
Važnost psihodijagnostičke procjene kod djece
Važnost psihodijagnostičke procjene u dječjoj dobi neprocjenjiva je. Ovaj moćan alat ključna je komponenta u razumijevanju djetetovih kognitivnih sposobnosti, snaga i slabosti. Također omogućuje rano prepoznavanje psiholoških izazova, prilagođava odgovarajuće tretmane i njeguje optimalan razvoj djeteta. Ona predstavlja prvi i nezaobilazan korak u osiguravanju dobrobiti djece. Osnažuje ih da se nose sa životnim izazovima s otpornošću, emocionalnom inteligencijom i ukupnim mentalnim zdravljem.
