Stolica kod beba je često izvor brige, pogotovo kod novih roditelja. Pitaju se obavlja li dijete nuždu dovoljno često, hrani li se dobro, je li boja u redu, i slično.

Pročitajte naš informativni vodič o stolici kod vaše bebe i uđite u roditeljstvo sa samopouzdanjem!

Stolica kod beba – normalne varijacije učestalosti i izgleda

Prva stolica koju dijete ima po rođenju naziva se mekonij, a očekuje se unutar 24 sata od rođenja. Sastoji se od tvari koje je dijete progutalo intrauterino: zgusnutog sekreta crijevnih žlijezda, stanica crijevnog epitela, sluzi, plodne vode s lanugo dlačicama, primjesa žuči i vode. Nema posebnog mirisa, relativno je viskozan, najčešće tamnozelene boje, no može biti i u smeđe- žutim nijansama.

Dijete nerijetko ima više mekonijskih stolica u prvih par dana. Izostajanje ili kašnjenje izlaska mekonija u ovom razdoblju može ukazivati na probleme u prohodnosti probavnog trakta i neke bolesti.

Broj stolica kod beba

Tijekom dojenačke dobi, ali i ranog djetinjstva, prosječni broj stolica u danu veći je nego kasnije. Tek iza 3- 4. godine se ustali. Tako novorođenče ima najveći broj stolica (u prvom tjednu u prosjeku 4), što se dalje kroz prvu godinu postupno smanjuje. Krajem prve godine prosječni broj se svede na 1 do 2 stolice dnevno. No, raspon broja stolica u toj dobi može biti i 3-4 u danu do jedne svaki drugi dan. Ovo je uz uvjet da je napredak na tjelesnoj masi uredan i nema drugih tegoba.

Učestalost ovisi o fiziologiji samog probavnog trakta djeteta, ali i onom što dijete jede. Za redovitost stolice bitna je i uredna konzistencija stolice. Ona može ići od tekuće, kašaste, do relativno čvrste, ali ne tvrde. Kod dojenčadi koja imaju jako mekane stolice, praktički vodenaste, ili se u njima ponekad vidi sluz roditelji se obično pitaju je li to normalno. Pogotovo ako takvih stolica ima više u jednom danu. Međutim, dok god dijete dobro napreduje, dobro jede i nema neke druge simptome, to se također smatra fiziološkom varijantom.

Boja stolice kod beba

Iako je boja stolice najčešće zlatno žuta do smeđa, ona nekada može biti i zelenkaste nijanse. Ovo je pogotovo često kod djece na adaptiranom mlijeku. Razlike u boji većinom nisu važne, a patologijom se jedino smatra ako je stolica siva (bez pigmenta) ili crna. Sve ostale boje i njihove kombinacije nemaju neko značenje.

Važno je naglasiti kako najveće prirodne varijacije u broju i izgledu stolica imaju djeca koja su isključivo na prehrani majčinim mlijekom. Tada stolica može biti uz svaki podoj, ali se tolerira i izostanak stolice kroz više dana (čak do 2 tjedna). Naravno, ako dijete nema nikakve druge simptome. Objašnjenje za to je dobra probavljivost majčinog mlijeka. Naime, neka dojenčad, budući da sve iz majčinog mlijeka apsorbiraju, imaju premalo ostataka. Stoga im treba dulje vremena da formiraju stolicu. Takvo izostajanje stolice ne ometa dijete u razvoju i ne smatra se zatvorom niti patologijom.

Istaknula bih još jednu funkcijsku pojavu vezanu za stolicu koja se ponekad javlja u dojenčadi u prvih 6, a nekad i do 9 mjeseci. To je infantilna dishezija, koju karakterizira ponavljanje epizoda naprezanja i tiskanja, trajanja 10-ak minuta, nekad i više, kao priprema za stolicu. No, kada stolica konačno uslijedi ona je potpuno normalne tvrdoće i izgleda. Smatra se kako je razlog tome neusklađenost relaksacije mišića zdjeličnog poda s podizanjem tlaka u trbušnoj šupljini, kod pripreme za defekaciju. To stanje također se ne smatra zatvorom niti patologijom i spontano prolazi.

Stolica kod beba – kada se zabrinuti?

Ako krenemo od najranije dobi, brinuti nas treba ako mekonij ne izađe tijekom 24-48 sati od rođenja. Izostanak ili zakašnjelo izbacivanje mekonija može biti simptom niza bolesti poput cistične fibroze (nasljedna bolest koju karakteriziraju obilni žitki sekreti u dišnom i probavnom sustavu), hipotireoze (oslabljeni rad štitnjače), prirođenih opstrukcija probavnog trakta (atrezije ili suženja), ili kongenitalnog aganglionarnog megakolona (nedostatak živčanih stanica u debelom crijevu).

Simptomi su još nadutost, povraćanje, te loše opće stanje novorođenog djeteta. Kongenitalni megakolon se često prezentira i kasnije, također smetnjama u evakuaciji stolice. Ona se nakuplja, postaje jako tvrda, dijete se napreže i ne može ju izbaciti u pravoj količini, trbuh postaje nadut. Uz to se u ranoj dobi mogu javljati i paradoksalni proljevi. Oni zbog prijelaza toksina iz crijeva u krv mogu dovesti i do životne ugroze ako se isto stanje ne prepozna.

Opstipacija kod beba

Opstipacija ili zatvor u dojenačkoj dobi podrazumijeva neredovitu i/ili otežanu defekaciju tvrde ili prevoluminozne stolice. Smatra se da oko 3 % dojenčadi barem jednom iskusi zatvor; rjeđe su to djeca koja su na prehrani majčinim mlijekom (oko 1 %), u odnosu na dojenčad hranjenu adaptiranim mlijekom (9 %). Naime, majčino mlijeko ima povoljniji sastav proteina, lipida, laktoze, a također humane prebiotike što sve zajedno smanjuje rizik za tvrdu stolicu.

Ako se opstipacija događa u prvih nekoliko mjeseci života to je uvijek alarmantan simptom. Dodatni upozoravajući znaci su slabo napredovanje, pojave povremenih temperatura, proljeva, povraćanja, nadutost trbuha. U tim slučajevima uvijek je potrebna konzultacija s pedijatrom kako se ne bi previdjela patologija.

Anomalije anusa

Također, stolica vrlo uskog kalibra koja se teško evakuira ili stalno po malo izlazi, u nedovoljnoj količini, promjene na donjem dijelu leđa gdje se nalazi živčana regija za kontrolu stolice (udubina, rupica, kožni privjesak, kosa brazda), slabost mišića, izostanak refleksa na nogama, neobičnosti izgleda i smještaja čmara mogu upućivati na anomalije anusa ili poremećaje inervacije na nivou kralježnične moždine. Iza 6 mjeseci pojava tvrde i neredovne stolice kod beba obično je uzrokovana promjenama u jelovniku djeteta (promjena mlijeka, greške kod uvođenja dohrane, predugo odgađanje uvođenja dohrane…) ili nastaje nakon akutnih infekata radi slabe hidracija i jela djeteta.

Uslijed nelagode pri defekaciji tvrde stolice kod neke djece, pa čak i dojenčadi, se razvija manevar zadržavanja. Time se opstipacija nastavlja i ulazi u tzv. začarani krug. U tim slučajevima niti u anamnezi, niti u kliničkom statusu nemamo upozoravajućih znakova. Stoga smatramo da je razlog tvrdoj stolici funkcijski (nema bolesti tj. patologije). Rješenje je davanje omekšivača stolice koji su hidrofilni (laktuloza, makrogol) i drže stolicu mekanom kako bi dijete ponovo osjetilo ugodu i prestalo zadržavati. Dobro je znati da isti ne uljenjuju crijeva, a mogu se dati od 6 mjeseci starosti djeteta.

Meka stolica kod beba

Kao što je ranije rečeno, svaka mekša stolica kod beba, pa čak niti tekuća, ne znači patologiju. Ključno je da li uz takve stolice dijete dobro napreduje i ima li drugih paralelnih simptoma. Ako imamo akutni nastanak proljeva, tj naglo se, „preko noći“ promjeni konzistencija stolice prema rijetkoj (s ili bez primjesa sluzi, krvi), poveća broj stolica, i/ili jave grčevi, povraćanje, temperatura zasigurno se radi o akutnom infektivnom proljevu. Isti se većinom, samo uz simptomatske mjere, ograniči unutar 14 dana. Ako se isto stanje nastavlja, ili dijete razvija veliki broj rijetkih stolica, kroz dulje razdoblje i pritom iste utječu na slabo napredovanje djeteta, smatramo da se radi o kroničnom proljevu. Njega treba ozbiljno shvatiti i učiniti dijagnostičku obradu kako bi se istražio uzrok (alergija, celijakija, metabolički ili enzimatski poremećaj).

Nerijetko paralelno imamo nadutost, anemiju, gubitak proteina, tj simptome malapsorpcije. U kasnoj dojenačkoj dobi i dobi malog djeteta nekada viđamo promjenu konzistencije stolice u smislu proljevaste koje ne prate nikakvi drugi simptomi, a dijete ima i dalje odličan napredak, tj nema reperkusija na zdravlje. Takvo stanje prema anglosaksonskoj literaturi zovemo „toddler`s diarrhea“ tj. u doslovnom prijevodu „proljev tek prohodalog djeteta“. Još uvijek nije sasvim jasno što ga zapravo trigerira. Roditeljima savjetujemo redukciju slatkih napitaka i koncentriranih šećera što većinom popravlja konzistenciju stolice.

Krv u stolici kod beba

Primjese krvi u ili po stolici mogu se javljati i vezano za tvrdu, normalnu ili proljevastu stolicu. Uz tvrdu stolicu najčešće su zapravo samo posljedica mehaničke ozljede tvrdom stolicom sluznično- kožnog dijela čmara. Akutno javljanje krvi (sa ili bez sluzi) najčešće je uslijed infektivnog proljeva, a česti uzrok je Campylobacter jejuni, što se dokazuje mikrobiološkom pretragom stolice.

Tragovi krvi i sluzi u dojenčeta koji se pojavljuju povremeno i kroz dulji period mogu biti uslijed alergijskog proktokolitisa. Radi se o alergijskom upali završenog debelog crijeva po tipu kasne alergijske reakcije na neku hranu. Često nastaje kod dojene djece, obično na kravlje mlijeko koje jede majka koja doji. Najčešće je bezopasno i ne ometa značajno zdravlje djeteta, a u situacijama kada je izraženije rješava se eliminacijskom prehranom majke koja doji i djeteta.

Promjena boje stolice u dojenačkoj dobi svega u nekoliko slučajeva može biti od kliničkog značenja. Jedno je stolica bez pigmenta koja je sive boje. Takva stolica zna se vidjeti kod djece koja imaju poremećaj izlučivanja žuči, tj. jetrenu bolest. Dodatni simptomi su još tamna mokraća te žutilo kože i sluznice. Druga značajna promjena boje stolice je crna stolica kod beba. Ona može upućivati na krvarenje iz probavnog trakta. Ovo je zapravo iznimno rijetko u ovoj dobi, ali ako se pojavi treba se ozbiljno shvatiti.

Ako se želite bolje informirati o stolici vaše djece ili sumnjate na neki problem, samo nas kontaktirajte i naši stručnjaci se se pobrinuti za vašu bebu!

Prim. dr Alemka Jaklin Kekez, spec. pedijatar gastroenterolog, Poliklinika za dječje bolesti Helena