traži
Zatvori ovaj okvir za pretraživanje.

Urodinamika

URODINAMIKA

Urodinamsko ispitivanje je zlatni standard za utvrđivanje funkcije donjeg urotrakta.

Daje nam informacije o kapacitetu mokraćnog mjehura, osjetu, rastezljivosti, intravezikalnim tlakovima u fazi punjenja i mokrenja, protoku mokraće, ostatnom urinu i aktivnosti vanjskog sfinktera uretre. Pomoću ovih informacija možemo precizno utvrditi stupanj opstrukcije, njegove posljedice na funkciju mokraćnog mjehura, utvrditi rizik oštećenja bubrega, planirati liječenje i pratiti uspjeh liječenja. Urodinamsko ispitivanje je indicirano kod svakog djeteta sa sumnjom na anatomsku, neurogenu ili funkcionalnu opstrukciju. Najčešće indikacije za urodinamiku su: poremećaji mokrenja (učestalo, rijetko, otežano mokrenje), inkontinencija i enureza, učestale uroinfekcije, neurogeni mjehur, operacije donjeg mokraćnog sustava te refluks kod djeteta iza druge godine života.

U dječjoj dobi najčešće se koriste mikciometrija i cistometrija uz elektromiografiju sfinktera (pressure-flow-EMG studija). Mikciometrija (uroflow) je neinvazivna metoda koja mjeri protok mokraće u jedinici vremena. Na taj način dobiva se uvid u ukupnu funkciju donjeg urotrakta. To je samo metoda probira (screening) jer ne omogućuje preciznu analizu akta mokrenja, mjerenje tlakova i točnu lokalizaciju opstrukcije. Metoda je vrlo jednostavna. Dijete mokri spontano u posudu s rotirajućim diskom u kojoj se mjeri protok tako da se registriraju promjene jakosti struje uvjetovane stvaranjem otpora mlazu mokraće na rotirajućoj podlozi koju okreće elektromotor konstantnom brzinom. Na kompjuterskom ekranu dobivaju se nalazi krivulje. Tipična krivulja je zvonolikog oblika. Najvažniji parametri koje analiziramo su volumen mokraće, vrijeme do maksimalnog protoka, maksimalna brzina protoka i vrijeme mokrenja. Maksimalna brzina protoka ovisi o dobi i spolu te postoje centilne krivulje normalnih vrijednosti. Niske vrijednosti brzine protoka i produženo vrijeme mokrenja upućuju na anatomsku infravezikalnu opstrukciju. Intermitentan protok uz produženo vrijeme mokrenja ukazuje na neurogenu ili funkcionalnu opstrukciju. Kod svakog djeteta s patološkim nalazom mikciometrije nužno je provesti kompletno urodinamsko ispitivanje, odnosno cistometriju uz EMG sfinktera. To je invazivna metoda koja nam daje kompletnu informaciju o tlakovima, volumenima i aktivnosti sfinktera za vrijeme punjenja i mokrenja. Postupak se izvodi tako da se u mjehur postavlja dvolumenski kateter spojen sa sistemom kojim se mjehur puni tekućinom i manometrom koji u svakom trenutku očitava tlak unutar mjehura. Drugi kateter postavlja se u rektum i služi za mjerenje intraabdominalnog tlaka. Elektromiografija sfinktera registrira električnu aktivnost poprečno prugastih mišića koji sačinjavaju vanjski sfinkter uretre i sudjeluju u mehanizmu kontinencije. EMG se izvodi najčešće korištenjem samoljepivih, no ponekad i igličnih elektroda.

U fazi punjenja mjehura analizira se osjet ispitanika, intravezikalni tlakovi, prisutstvo kontrakcija detruzora, kapacitet mjehura kod prvog osjeta mokrenja, kod normalnog osjeta mokrenja, maksimalni kapacitet mjehura i rasteljivost. U fazi mokrenja analiziraju se intravezikalni tlakovi, maksimalni protok, rezidualni urin i mogućnost relaksacije sfinktera. Svi ovi podaci se elektronski obrađuju i prikazuju na kompjuterskom ekranu.

Kod djece s infravezikalnom opstrukcijom tipičan nalaz su kontrakcije detruzora za vrijeme punjenja mjehura, snižen kapacitet i rasteljivost, visok tlak mokrenja, nizak maksimalni protok uz prisutan rezidualni urin. Nakon rješavanja opstrukcije, operativnim ili farmakološkim načinom, dolazi do pada tlaka mokrenja, porasta maksimalnog protoka i smanjenja rezidualnog urina. Promjene u fazi punjenja ovisne su o tome koliko je dugo opstrukcija trajala i kojeg je bila stupnja. Naime, značajnije infravezikalne opstrukcije, posebice anatomske tipa valvula stražnje uretre, dovesti će brzo do ireverzibilnih promjena u stijenci mokraćnog mjehura. Kod ove djece u kasnijoj dobi često su nužni operativni zahvati kojima se povećava kapacitet mjehura (augmentacija). Indikacija za ove zahvate postavlja se na temelju urodinamskog ispitivanja.

prof.dr.sc. Andrea Cvitković Roić, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije

Izdvojene novosti