Što je meningokokna bolest?
Meningokoknu bolest uzrokuje Neisseria meningitidis, Gram-negativna bakterija, koja kod čovjeka može kolonizirati (naseljavati) gornji dio respiratornog sustava. Meningokok u dijela osoba ostaje na nivou kliconoštva, no u nekih može uzrokovati po život opasnu, invazivnu bolest – sepsu i/ili meningitis.
Iako je relativno rijetka, radi se o jednoj od najozbiljnijih zaraznih bolesti koja daleko najčešće zahvaća djecu mlađu od 4 godine (najčešće mlađu od godine dana). Rani simptomi nažalost nisu specifični te se bolest teško prepoznaje, a zbog brzog tijeka od prvih simptoma do fatalnog ishoda može proći manje od 24 sata. Učestalost bolesti u Europi iznosi manje od 1 na 100.000 djece u godini dana, iako u djece ispod godinu dana može ići i do 8 na 100.000 djece. U razvijenim državama jedan je od vodećih uzroka smrti djece od zaraznih bolesti. Smrtnost u invazivne meningokokne bolest je 8-15%, a trajne posljedice ostaju u 10-20% preživjelih, čak i u slučaju započete antibiotske terapije.
Što je invazivna meningokokna bolest?
Meningokokna invazivna bolest nastaje nakon prodora bakterije iz dišnog sustava u krvotok. Može se manifestirati kao meningokokna sepsa (prodor bakterije u krvotok uzrokuje po život opasnu aktivaciju imunološkog sustava s oštećenjem cirkulacije, srčanog mišića, pluća, bubrega i drugih organa) i/ili upala moždanih ovojnica (meningokokni meningitis). Sepsa i meningitis često imaju agresivan tijek (fulminantan oblik) sa neizvjesnim ishodom, a u dijela izliječenih ostaju posljedice u smislu neurološkog oštećenja, gluhoće, ili invaliditeti zbog nužnosti amputacije ekstremiteta kao posljedice teškog oštećenja krvotoka – gangrene.
Kako dolazi do meningokokne bolesti?
Izvor infekcije je oboljela osoba ili kliconoša (najčešće adolescent ili mlađa odrasla osoba) koji nema simptome bolesti, ali nosi uzročnika u nosnom (gornjem) dijelu ždrijela ili samom ždrijelu. Do ¼ mlađih odraslih osoba mogu biti kliconoše meningokoka. Uzročnik se prenosi kapljičnim putem, odnosno bliskim svakodnevnim kontaktom (kihanje, kašljanje, ljubljenje, zajedničko korištenje čaša, boravak u istom prostoru i slično). Inkubacija bolesti (vrijeme od kontakta s izvorom infekcije do prvih simptoma) je 2-10 dana (najčešće 3-4 dana). Bolest se češće javlja u kasnu zimu i rano proljeće.
Od meningokokne bolesti neće oboljeti sve izložene osobe – to ovisi o količini i virulentnosti bakterije (sposobnosti da izazove bolest), kao i sposobnosti određene osobe da se obrani adekvatnom imunološkom reakcijom. Invazivna meningokokna bolest se razvija nakon što uzročnik uspije proći narušenu barijeru sluznice i počne se razmnožavati u krvotoku.
Povišeni rizik obolijevanja imaju osobe s prirođenim ili stečenim poremećajima imunosti (posebice osobe koje nemaju slezenu ili imaju smanjenu funkciju slezene, smanjenu funkciju sustava komplementa, osobe na imunosupresivnoj terapiji i s kroničnim bolestima), dojenčad u koje sve imunološke funkcije nisu razvijene kao u veće djece, adolescenti i mlađi odrasli (veća izloženost u kolektivu – stanovanje, školovanje, druženje), kao i osobe koje putuju u područja svijeta s visokom učestalošću bolesti (subsaharska Afrika). Izloženost duhanskom dimu i nedavna respiracijska infekcija također povisuju rizik bolesti.
Postoji više različitih grupa (tzv. serogrupa) meningokoka koje se razlikuju prema polisaharidnoj ovojnici, od kojih su najčešće B, A, C, X, W i Y. U različitim dijelovima svijeta različita je učestalost infekcije pojedinim serogrupama, o čemu treba voditi računa prilikom cijepljenja.
U Hrvatskoj 20-30 osoba godišnje oboli od invazivne meningokokne bolesti, najčešće uzrokovane meningokokom serogrupe B (otprilike 40-70%). Oko 10-25% slučajeva bolesti uzrokovano je meningokokom serogrupe Y, oko 10-15% meningokokom serogrupe C, a na ostale serogrupe otpada pojedinačno manje od 3%.
Kada posumnjati na meningokoknu bolest u djeteta?
Većina ranih simptoma meningokokne bolesti koji se javljaju u prvih 4-8 sati identični su simptomima koji se javljaju i u virusnih respiracijskih bolesti: vrućica, hunjavica, grlobolja, smanjeni apetit ili odbijanje obroka u dojenčadi, mučnina, povraćanje, proljev, klonulost ili razdražljivost u manje djece i glavobolja u veće djece.
Rani simptomi koji s većom vjerojatnošću upućuju na težu bakterijsku infekciju (moguće meningokoknu) i javljaju se najčešće u prvih 6-12 sati, jesu hladni ekstremiteti (ruke i noge), bolovi u nogama u veće djece, promjena boje kože (bljedoća ili ljubičasta prošaranost) i ubrzano/otežano disanje koje se češće javlja u manje djece.
Najraniji „tipični“ simptom meningokokne bolesti koji se javlja u većine oboljelih, najčešće nakon 5-8 sati od prvih simptoma, je osip. Osip u početku najčešće nije specifičan, obično je točkast i može biti ružičast, ali se u nekoliko sati mijenja i postaje tamnije crvene do ljubičaste boje, ne blijedi na pritisak prstom ili staklenom čašom, a kasnije se pojedinačne promjene šire i postaju tamno ljubičaste (prikazano na fotografijama).
Ukočenost vrata, osjetljivost na svjetlost i izbočena fontanela u dojenčadi upućuju na meningitis koji se razvije u dijela djece. Ovi simptomi se javljaju relativno kasno u tijeku bolesti (12-15 sati od prvih simptoma). Također, veća djeca s meningitisom imat će glavobolju koja se pojačava u tijeku bolesti, a mogu razviti i uporno povraćanje.
Poremećaj stanja svijesti (pospanost, psihomotorni nemir, koma) i cerebralni napadi kasni su znakovi bolesti i javljaju se najčešće 12-15 sati od prvih simptoma.
Važno je napomenuti da je u slučaju opravdane sumnje u meningokoknu bolest nužno odmah potražiti liječničku pomoć u cilju što ranijeg započinjanja antibiotskog i ostalog potpornog liječenja. Prijavljivanje bolesti epidemiološkoj službi omogućit će žurno utvrđivanje bliskih kontakata i pravodobno uvođenje antibiotske kemoprofilakse osobama koje su bile u kontaktu radi sprječavanja razvoja i širenja bolesti.
Cijepljenje protiv invazivne meningokokne bolesti
Cijepljenje je učinkovit način prevencije invazivne meningokokne bolesti, što je vidljivo iz značajnog pada učestalosti invazivne meningokokne bolesti u zemljama koje su ga uvele u nacionalni program imunizacije. Dostupna su dva cjepiva protiv meningokoka – cjepivo protiv meningokoka serogrupe B (MenB) koji je najčešći i cjepivo protiv meningokoka serogrupa ACWY-135 (MenACWY). U europskim državama preporuke o cijepljenju protiv meningokoka u dječjoj dobi se razlikuju – od cijepljenja u sklopu nacionalnog programa imunizacije do cijepljenja djece koja imaju povišeni rizik obolijevanja, odnosno na zahtjev roditelja/skrbnika ili cijepljenja u slučaju izbijanja epidemije.
Zaključno, Rano postavljanje sumnje, uzimanje osnovne dijagnostike i hitno započinjanje antibiotskog i potpornog liječenja bitno je za povljan ishod. Međutim, čak i ovakvim okolnostima može uslijediti fatalan ishod te je najbolja mjera zapravo prevencija bolesti cijepljenjem.
Autor teksta:
Prim. Alemka Jaklin Kekez, dr.med., spec. pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije