Izbirljivost ili selektivnost u jedenju, pojava je s kojom se susreće veliki broj roditelja tijekom odrastanja njihove djece. Obično se javlja nakon navršene prve godine života djeteta koje u tom periodu počne odbijati namirnice koje je do tada rado jelo ili razvije strah od kušanja nove hrane, tj. hrane koju nikada nije konzumiralo (tzv. neofobija).

Može se reći kako je izbirljivost u prehrani faza koju dijete „preraste“, a u njoj izražava potrebu za samostalnosti u hranjenju i autonomijom prilikom izbora namirnica što u dojenačkoj dobi nije bio slučaj. Također, to je i razdoblje kada je dijete vrlo radoznalo po pitanju svega pa tako i hrane koju intenzivno istražuje, ali i ispituje granice do kojih smije ići pa to roditeljima zna biti veliki izazov. Osim u spomenutoj dobi, izbirljivost se može pojaviti bilo kada tijekom odrastanja, a uzroci su različiti.

Karakteristike izbirljivog ponašanja

Najčešći obrasci hranjenja koji se ponavljaju kod izbirljive djece su:

• ograničen (mali) broj namirnica u prehrani,
• izbjegavanje nove/nepoznate hrane, ali i neke hrane koju su do tada rado jeli,
• smanjen apetit,
• konzumiranje malih porcija,
• protestiranje prilikom hranjenja,
• odbijanje ponuđenog obroka i
• pokušaj iznuđivanja hrane koju vole.

Izbirljivost se smatra normalnom fazom odrastanja ukoliko je kratkotrajna i ne ugrožava nutritivni status djeteta. Međutim, ako dijete stagnira ili gubi na tjelesnoj masi te kroz duži vremenski period ne unosi sve potrebne makro- i mikronutrijente, zdravlje djeteta tada postaje narušeno i potrebno je potražiti stručnu pomoć pedijatra, gastroenterologa i/ili nutricionista, a nekada i terapeuta hranjenja.

Uloga nutricionista

Nutricionist će procijeniti kvalitetu jelovnika i unosa hranjivih tvari kao i rizika za eventualne prehrambene deficite koji mogu utjecati na zdravlje, rast i razvoj djeteta , a uz to će pružiti korisne savjete kako da što lakše i bez straha prebrode ovaj izazovan period u odrastanju djeteta.

Prvi korak jest procjena trenutnih prehrambenih navika djeteta i unosa hranjivh tvari. Nutricionist tako razmatra koje namirnice dijete voli, a koje izbjegava, koliko obroka ima kroz dan, veličinu porcije koju pojede, prisutnost distrakcija prilikom hranjenja poput ekrana ili igračaka, postojanje zajedničkih obroka za obiteljskim stolom te, prema ispitanom, zaključuje koji nutrijenti bi djetetu mogli nedostajati.

Kako bi bili sigurniji da dijete koje je izbirljivo unosi dovoljno kalorija i optimalno nutrijenata iz svih skupina, kao i mikronutrijenata (vitamina i minerala), nutricionist može zadati vođenje dnevnika prehrane kroz nekoliko dana. Na temelju dnevnika unosa u kojem se vide količine i vrste hrane može se izračunati prosječan kalorijski unos, kao i unos svakog pojedinog nutrijenta, vitamina i minerala. Ako se pokaže da dijete uslijed izbirljivosti ne unosi pojedinih hranjivih tvari optimalno i prijeti rizik da će nastupiti manjak, nutricionisti tada ciljano nadopunjuje jelovnik djetata određenim prehrambenim suplementima.

Ponekad izbirljivost može biti rezultat senzoričke preosjetljivosti (npr. na određene teksture) ili psihološkog stanja djeteta zbog čega nutricionist u terapiji predlaže i uključivanje aktivnosti za poticanje senzomotoričkog razvoja.

Kako se nositi s djetetovom izbirljivošću?

Ne nagrađujte dijete hranom

Nutricionisti savjetuju roditelje kako da budu ustrajani i uvijek iznova nude novu hranu, ali isto tako da ne koristi djetetovu omiljenu hranu kao nagradu za kušanje novih namirnica. Sustav nagrađivanja hranom može samo popločiti djetetu put prema lošem odnosu s hranom i manipuliranju s roditeljima.

Podržite njihovu autonomiju

Za razliku od nagrađivanja hranom, potrebno je uvijek ponuditi novu namirnicu istovremeno sa hranom koju će dijete sa sigurnošću pojesti (tzv. sigurna hrana) kako bi dijete imalo određen stupanj autonomije prilikom odabira hrane koju će hranu jesti, ali i na taj način neće dijeliti hranu na dobru i lošu, tj. na onu nagradnu i hranu za kaznu.

Ohrabrujte dijete i budite kreativni

Tijekom faze izbirljivosti, važno je ohrabrivati dijete i biti zadovoljan sa svakim pa i najmanjim njegovim napretkom. Nutricionist isto tako može roditelju dati ideje kako da neku namirnicu uklope u obrok da ju dijete lakše prihvati. Djeca su vizualni tipovi i bitno je da ih hrana koja ima se servira privuče i izgledom pa je kreativnost u vidu poigravanja sa oblicima i bojama na tanjuru itekako poželjna.

Ne stvarajte averziju prema hrani

Prisiljavanje djeteta da pojede obrok koji ne želi nikako nije savjet koji će pomoći u rješavanju ovoga problema već naprotiv, može samo pogoršati situaciju. Dijete tako može stvoriti veći otpor hranjenju i averziju prema hrani općenito, a frustracija kod roditelja će dodatno rasti. Roditelj treba pristupiti hranjenju opušteno i bez pritiska čineći obrok ugodnim iskustvom svima za obiteljskim stolom.

Na kraju, izbirljivost u većini slučajeva nije zabrinjavajuća pojava kod djece, a uz pravilnu podršku od strane roditelja, često i ne potraje dugo. Za razliku od njih, neka djeca kako vrijeme prolazi počnu izbacivati sve više hrane i njihov jelovnik se stoga sastoji od svega nekoliko namirnica. U takvim slučajevima uključuje se i terapeut hranjenja kako bi se isto prevladalo, te gastroenterolog kako bi se procjenilo cjelokupno zdravstveno stanje djeteta, tj. izbjegao poremećaj rasta i razvoja te značajan manjak nutrijenata.

Ako vaše dijete ima problema s izbirljivnošću u prehrani, obratite nam se s povjerenjem!

Piše: Ines Pranjić, mag. nutricionizma