Opstipacija kod dojenčeta

Zatvor (opstipacija) podrazumijeva neredovitu defekaciju, prisutnost stolice velikog kalibra ili otežanu i bolnu defekaciju. Radi se o relativno čestom problemu dječje dobi čija se učestalost procjenjuje na 10-15%, iako prema nekim studijama zahvaća i do 30% djece. Oko 17% opstipacija u djece počinje već u dojenačkoj dobi.

Koliko djeca normalno imaju stolica dnevno?

Prosječan broj stolica u djetinjstvu smanjuje se s 4 stolice dnevno u prvom tjednu života na 1-2 stolice dnevno 1-2 stolice dnevno oko 1 godine. Međutim varijacije broja stolica i konzistencija stolica ovise o načinu prehrane i najveće su kod dojene djece. Tako dojena djeca mogu imati stolicu uz svaki podoj, ili izostanak stolice više dana čak i do 2 tjedna, no ako stolica nije tvrda, nema teškoća kod evakuacije, dijete dobro jede i napreduje to nije patologija. Djeca koja jedu pretežno adaptirano mlijeko u pravilu trebaju imati bar 1 stolicu u 2 dana, tj, izostajanje od više dana budi sumnju da nešto nije uredu.

Koji su najčešći uzroci zatvora u dojenčadi i male djece?

U većine djece radi se o funkcijskom poremećaju (funkcijska opstipacija) u kojeg ne postoji anatomska abnormalnost ili bolest. Tegobe često počinju nakon bolne defekacije tvrde stolice što pokrene mehanizam zadržavanja stolice zbog osjećaja nelagode i daljnje pogoršanje problema.

U dojenčadi (djece u prvoj godini života) tipična je pojava funkcijskog zatvora nakon prijelaza s prehrane majčinim mlijekom na prehranu adaptiranim mliječnim pripravkom ili uvođenja dohrane (krutih nemliječnih obroka), pogotovo ako se zaredaju namirnice koje lakše dovode do zatvora (pr. mrkva, riža, krumpir, banana..). Obično i fiziološka varijanta dužih crijeva koju neke osobe imaju (tada često i neki član obitelji ima sklonost opstipaciji) mogu doprinijeti ovoj situaciji.

Organski poremećaji, dakle patološki uzroci zatvora mogu biti vrlo različiti, od anatomskih (prirođenih) anomalija (spektar atrezije anusa, kongenitalni megakolon, poremećaji enteričkog živčanog sustava i mišićne stijenke crijeva) do kroničnih bolesti probavnog sustava (cistična fibroza, celijakija, alergija na kravlje mlijeko), metaboličkih i endokrinoloških poremećaja (poremećaji metabolizma kalcija i kalija, poremećaj funkcije štitnjače) i neuroloških poremećaja, uključujući i dojenački botulizam.

U kojeg djeteta ćemo posumnjati na organski uzrok zatvora?

Upozoravajući simptomi i znakovi koji upućuju na moguću organsku podlogu su vrlo rani početak tegoba (prvi mjeseci života), zakašnjela evakuacija mekonija (prve stolice) nakon prvih 48 sati života, postojanje prirođenog megakolona (Hirschsprungove bolesti) u obitelji, stolica uskog promjera ili izrazito eksplozivna evakuacija stolice uz veliku nadutost, krv u stolici iako nema vidljivih analnih fisura (ranica analnog kanala), nenapredovanje na težini, učestalo povraćanje (posebice sadržaja s primjesama žuči), vrućica, postojanje nekih promjena analne regije (abnormalan izgled ili pozicija, postojanje perianalne fistule – abnormalne komunikacije između crijeva i kože u okolici samog anusa), promjene kože u području donjeg dijela leđa (pigmentacija, čuperak dlake, jamica).

Dojenče sa upozoravajućim znacima u anamenzi ili kliničkom statusu treba obavezno uputiti gastroenterologu na dalju obradu.

Kako pomoći djetetu sa zatvorom?

U dojenčeta na prehrani isključivo majčinim mlijekom koje nema upozoravajućih znakova preporuča se samo praćenje. Od koristi mogu biti već same fizikalne mjere: povremeno postavljanje dojenčeta u položaj na trbuhu (samo dok je budno), a u položaju na leđima povremeno lagano masiranje trbuha u smjeru kazaljke na satu.

U dojenčadi na prehrani adaptiranim mliječnim pripravkom potrebno je obratiti pažnju na način pripreme adaptiranog pripravka (pravilna priprema u skladu s uputama proizvođača). Ukoliko je dijete već u dobi uvođenja dohrane preporučuje se uvođenje voćnih obroka koji sadrže dovoljno fruktoze i vlakana (kruška, jabuka, šljiva). Ukoliko su simptomi i dalje prisutni, može se razmotriti uvođenje adaptiranog mliječnog pripravka koji je namijenjen dojenčadi sa zatvorom i u kojem je povećan udio magnezija i ß-palmitata.

Ukoliko dojenče i dalje ima tegobe, a nema upozoravajuće znakove, potrebno je konzultirati pedijatra, koji za dijete od 6mj nadalje može uvesti osmotski laksativ (laktuloza ili polietilen-glikol). On će omekšasti stolicu, kako bi ista lagano izlazila, a bez rizika od navikavanja. U nekim slučajevima bit će potrebno prethodno osigurati evakuaciju akumulirane tvrde stolice u zadnjem dijelu crijeva kraćom primjenom mikroklizmi s glicerolom, glicerinskih čepića, klizmi s fiziološkom otopinom ili iznimno rijetko male doze čepića podražajnog laksativa. Općenito je potrebno osigurati dovoljan unos tekućine.

Važno je naglasiti da se u slučajevima duljeg trajanja tegoba (kronični zatvor) terapija osmotskim laksativima ponekad mora primjenjivati tijekom više mjeseci i da ukidanje terapije mora biti postupno. Pravovremeno uvođenje terapije znatno skraćuje vrijeme trajanja terapije i rizik ponovnog vraćanja tegoba.

Zaključno možemo reći da je zatvor u dojenčeta problem s kojim se često susrećemo, a srećom je u većini slučajeva funkcijske prirode te se uz pravovremene mjere može riješiti i nije potrebno podzimati specifične dijagnostičke postupke. U slučaju da pored zatvora postoje neki znaci koje smatramo upozoravajućima, potrebno je dijete uputiti gastroenterologu i provesti dijagnostičku obradu kako ne bi promaknuo organski uzrok (bolest ili anomalija) problema.

Želite li naučiti više o opstipaciji kod djece ili naručiti svoje dijete na pregled? KONTAKTIRAJTE NAS!