Šarlah ili skarlatina

Šarlah ili skarlatina je akutna bakterijska zarazna bolest praćena pojavom osipa. Uzročnik šarlaha je beta-hemolitički streptokok grupe A (BHS-A, Streptococcus pyogenes) koji izlučuje eritrogeni toksin odgovoran za pojavu osipa.

Tko može oboljeti od šarlaha?

Od šarlaha najčešće oboljevaju djeca između 2. i 10. godine života tijekom jeseni i
zime. Najvažniji izvor infekcije su oboljele osobe za vrijeme klinički izražene bolesti, a
rjeđe osobe koje se oporavljaju od preboljele infekcije ili nositelji uzročnika bez kliničkih
simptoma (kliconoše).

Kako se šarlah prenosi?

Šarah se prvenstveno prenosi kapljično (kašljanjem, kihanjem, poljupcima), dok su drugi oblici širenja infekcije (putem kontaminiranih predmeta ili konzumiranjem kontaminirane hrane) znatno rjeđi, a mjesto ulaska uzročnika u organizam u pravilu je sluznica nosa i ždrijela.

Inkubacija i simptomi

Period inkubacije je kratak, 2-5 dana, kada pacijent može imati simptome kao što su glavobolja i opća tjelesna slabost. Tipični šarlah može se podijeliti u tri stadija: početni stadij, stadij osipa i stadij perutanja.

Početni stadij karkteriziran je naglim početkom uz povišenu tjelesnu temperaturu, grlobolju i povraćanje. Uz navedeno javljaju se glavobolja, bolovi u trbuhu, mišićima i zglobovima. Ždrijelo i tonzile bolesnika su izrazito crveni, jezik prekriven bijelim naslagama, a limfni čvorovi na vratu su često uvećani i bolni.

Stadij osipa obilježen je razvojem sitnotočkastog osipa drugi do treći dan od pojave prvih simptoma. Osip se prvo javlja na vratu, a potom na trupu i ekstremitetima. Kada se u potpunosti razvije, najgušći je u pazušnim jamama, području prsa, donjem dijelu trbuha, preponama i unutarnjoj strani natkoljenica. Na mjestima pojave osipa koža je suha i hrapava, a osip na pritisak blijedi. Obrazi su zacrvenjeni, a nazolabijalne brazde, filtrum i brada ostaju blijedi (Filatovljev trokut). Uz pojavu osipa, jezik koji je do tada bio bijelo obložen, postaje malinast (po boji i izgledu). Osip je intenzivno izražen 1-2 dana nakon čega postupno nestaje, a ukupno trajanje stadija osipa iznosi 4-7 dana.

Stadij perutanja (ljuštenja kože) se javlja 7-10 dana nakon nestanka osipa. Ljuštenje je najizraženije u području pazušnih jama, prepona, kao i na dlanovima i tabanima (posebno vršcima prstiju). Navedeni stadij može trajati nekoliko tjedana.

Krajem prvog i početkom drugog tjedna simptomi bolesti postupno jenjavaju te, ukoliko se ne pojave komplikacije, bolest završava postupnim i potpunim oporavkom.

Koje su moguće komplikacije?

U nekim slučajevima, šarlah u zahvaćenom organizmu može dovesti do toksičnih, imunoloških i septičkih komplikacija.

Toksična skarlatina karakterizirana je izraženom hiperpireksijom (tjelesna temperatura viša od 40 ^oC), čestim povraćanjem, poremećajem stanja svijesti, cerebralnim napadima i kardiovaskularnim kolapsom.

Septičke komplikacije predstavljaju simptome širenja infekcije od mjesta ulaska uzročnika na bliske ili udaljene organe. Tu ubrajamo gnojnu upalu srednjeg uha i mastoida, gnojnu upalu paranazalnih sinusa i limfnih čvorova, te od udaljenjih organa zahvaćanje srca, jetre kostiju ili zglobova.

Imunološke komplikacije obuhvaćaju poststreptokokni glomerulonefritis kod kojeg su zahvaćeni bubrezi i reumatsku groznicu kod koje su zahvaćeni srce i zglobovi.

Dijagnoza šarlaha (skarlatine)

Dijagnoza šarlaha postavlja se na temelju anamnestičkih i epidemioloških podataka, kliničke slike i tijeka bolesti, laboratorijskih nalaza te dokazivanjem uzročnika uzimanjem brisa ždrijela ili brzim antigenskim testovima.

Kako se liječi šarlah?

Lijek izbora u terapiji šarlaha su penicilinski antibiotici primijenjeni na usta ili injekcijom, a u slučaju kontraindikacija za njihovu primjenu (npr. kod potvrđene alergije na penicilin) provodi se terapija azitromicinom ili cefalosporinima 2. ili 3. generacije. Osim toga potrebno je i provođenje mjera za snižavanje povišene tjelesne temperature, adekvatni unos tekućine i mirovanje.

Može li se spriječiti obolijevanje od šarlaha i njegovo širenje?

Uz odgovarajuće liječenje oboljelih nužno je i provođenje mjera za sprječavanje širenja šarlaha. Svakako su od iznimne važnosti preventivne mjere, prvenstveno higijenske (redovito pranje ruku, posebno nakon kihanja, kašljanja ili brisanja nosa, čišćenje predmeta s kojima su oboljele osobe dolazile u kontakt), ali i redovito prijavljivanje streptokoknih infekcija te suradnja s epidemiolozima koji nastoje suzbiti epidemije u vrtićima i školama.

prim. Iva Palčić, spec. pedijatar, uži specijalist nefrolog