U razvijenim zemljama zadnjih godina bilježi se značajan porast alergijskih bolesti, što je svakako povezano s modernim načinom života (industrijalizacija, onečišćenje okoliša, većina stanovništva koncentrirana u gradovima, procijepljenost itd.).
Obzirom da se radi o najčešćim kroničnim bolestima populacije,(pogotovo u dječjoj dobi), koje se u cca 45% pravovremeno ne dijagnosticiraju, potrebno je prepoznati ih u što ranijoj fazi, kako bi se na vrijeme započelo s liječenjem i na taj način spriječio nastanak komplikacija.
Kako bismo na vrijeme postavili dijagnozu alergijske bolesti, bilo da se radi o alergijskom rinitisu i/ili alergijskoj astmi, potrebno je od pacijenta dobiti adekvatne hetero/anamnestičke podatke o sezonskom javljanju tegoba (kihanje, šmrcanje, svrbež očiju, kašalj, otežano disanje, zaduha), potom klinički i auskultacijski utvrditi znakove bolesti.
Pacijent se dalje upućuje na pregled specijalisti pulmoalergologu u specijaliziranu ustanovu. Nakon informativnog razgovora i učinjenog kliničkog pregleda slijedi dijagnostički postupak. Prvi korak u dijagnostičkom postupku je kožni ubodni (prick) test, potom in vitro laboratorijska dijagnostika (utvrđivanje ukupnih i specifičnih IgE protutijela iz seruma na određene alergene, već ranije utvrđene kožnim ubodnim testom) te nezaobilazna plućna funkcijska dijagnostika (spirometrija, bronhdilatacijski test, FeNO, metakolinski test). Naravno da postoji još i niz drugih dijagnostičkih pretraga (plinska analiza krvi, tjelesna pletizmografija, difuzijski kapacitet pluća, spiroergometrija, radiogram /CT prsnog koša, UZV srca, 24-satna pH-metrija jednjaka s impedancom itd.), koje se provode kada nismo u potpunosti sigurni u dijagnozu ili ako pak postoje komorbiditeti.
Na osnovu navedenih dijagnostičkih testova (pozitivan kožni prick test, pozitivan bronhodilatacijski test ili metakolinski test, nalaz protutijela na specifične alergene u serumu te po potrebi ostali testovi), uz pozitivne anamnestičke podatke o recidivima pojavnosti simptoma te klinički nalaz možemo sa sigurnošću postaviti dijagnozu alergijskog rinitisa i astme.
Potrebno je napomenuti važnu ulogu ORL specijalste u diferentnoj dijagnostici alergijskog rinitisa te odluci o terapijskom protokolu u dogovoru sa specijalistom pulmoalergologom.
Napominjemo da rana dijagnostika alergijskih bolesti prvenstveno olakšava tegobe pacijenta, sprječava nastanak komplikacija, poboljšava kvalitetu života te svakako smanjuje nepotrebne troškove kako pacijenta, tako i zdravstvenog sustava.
Kada govorimo o liječenju alergijskih bolesti, prvenstveno alergijskog rinitisa, nema velike razlike između terapijskog protokola u djece i odraslih. Liječenje se temelji prvenstveno na prevenciji tegoba (praćenje peludnog kalendara, izbjegavanje okidača simptoma alergije), pravovremenom uzimanju lijekova; antihistaminici, intranazalni kortikosteroidi (INCS) u određenom vremenskom periodu.
Kod liječenja alergijske astme (u djece i odraslih) prva linija je svakako inhalacijski kortikosteroid (ICS) kao osnovni kontroler, povremeno uz beta – agonist kratkog djelovanja (LABA) u akutnim egzacerbacijama bolesti. Ako su pridruženi i simptomi alergijskog rinitisa, može se dodati inhibitor leukotrijenskih receptora (LTRA), koji se može također koristiti i kako monoterapija u djece s blažim oblikom astme. U slučajevima težih oblika astme, liječenje se provodi kombinacijskim pripravcima inhalacijskih kortikosteroida i dugodjelujućih beta-2 agonista (ICS + LABA), kod odraslih i ponekad uz dodatak dugodjelujućih antagonista muskarinskih receptora (LAMA). Kod najtežih oblika bolesti liječenje se provodi oralnim kortikosteroidima ili pak biološkom terapijom (omalizumab).
Kod liječenja astme svakako je važno i liječenje komorbiditeta, čime se postiže poboljšanje kliničkog statusa u pacijenta i podiže kvaliteta života.
dr. sc. Željka Vlašić Lončarić dr. med, spec. pedijatar, uži spec. pedijatrijske pulmologije
