traži
Zatvori ovaj okvir za pretraživanje.

Važnost vitamina u dječoj dobi

VAŽNOST VITAMINA I MINERALA U DJEČJOJ DOBI

 Vitamini i minerali omogućavaju tijekom života odvijanje brojnih enzimskih i metaboličkih funkcija u tijelu te su preduvijet zdravlja svakog pojedinca. Neophodni su za život, ali u vrlo malim količinama, zato se još nazivaju i mikronutrijenti. Nisu izvor energije kao glavne hranjive tvari, ali su pokretač mnogih životnih biokemijskih procesa.

Ako pogledamo samu riječ VITAMIN koja je tvorevina dviju riječi, prve „vita“ koja latinski znači život i  pojma „amin“, već u imenu metaforički je pokazano kako se radi o „aminima života“. U velikoj većini organizam ih ne može sam stvoriti (osim male količine vitamina D i K), već se moraju unijeti izvana, hranom. Kako bi njihova količina bila zadovoljavajuća, najvažnije je pravilno se hraniti, tj. voditi se principom što raznovrsnije prehrane. Takvom prehranom organizam stvara i zalihe koje će poslužiti u slučaju privremene neadekvatne prehrane ili nekih kroničnih bolesti. Budući da su potrebe za njima male, nedostatak pojedinih vitamina sa posljedicama na zdravlje najčešće se vidi tek kod dugotrajne selektivne prehrane u kojoj se kroz više mjeseci ne unose namirnice koje su ključni izvor pojedinih vitamina i/ili minerala ili prekomjerno unose neke koje smanjuju njihovu apsorpciju. Drugi razlog nedostatka pojedinih vitamina ili minerala mogu biti pojedine bolesti, operacije ili lijekovi koji utječu na  njihovu lošu apsorpciju. Naravno, ovakva stanja mogu se kompenzirati suplementima, ali je prvi preduvjet da je osoba tj. roditelj, ako se radi o djetetu, svjestan mogućih nedostataka. U sljedećem tekstu proći ćemo kroz najčešće probleme u djetinjstvu vezane za vitamine i minerale.

U najranijoj tj. dojenačkoj dobi kada je dijete pretežno na mliječnoj hrani, mogući deficiti najčešće su vezani za vitamine K, D i željezo. Kasnije u djetinjstvu manjci vitamina i minerala najčešće su posljedica značajnih selektivnosti u jelovniku ili kroničnih bolesti.  Od vitamina tada najčešće viđamo manjak vitamina D, kod veganske prehrane i loše planirane vegetarijanske prehrane vitamina B kompleksa, a od minerala najviše željeza te kalcija.

Novorođenčad se rađa s niskom koncentracijom vitamina K koji ne prolazi kroz posteljicu, a važan je preduvjet za normalno stvaranje faktora zgrušavanja krvi. Stoga su tek rođena djeca u riziku za iznenadna krvarenja, tj. takozvanu hemoragičnu bolest novorođenčeta. Naročito su rizična ranije rođena djeca, djeca male porođajne težine, neurorizični, oni s produljenom žuticom te djeca majki koja uzimaju antiepileptike ili lijekove koji utječu na zgrušavanje krvi. Ako se krvarenja dogode, najosetljiviji su mozak, koža i probavni trakt što može biti i životno opasno za dijete ili dovesti do trajnih neuroloških posljedica. To je razlog zbog čega su pedijatrijska društva izdala smjernice za obaveznu nadoknadu vitamina K odmah po porodu. On se može dati u vidu injekcije ili na usta i potrebno ga je dati odmah jer je rizik najveći u prvim danima. Također se zna da u prvim mjesecima života kod djece koja su samo na prehrani majčinim mlijekom i dalje nije optimalna koncentracija vitamina K jer ga majčino mlijeko ima premalo, a bakterijska flora crijeva djeteta koja sudjeluje u njegovoj produkciji još nije dovoljno zrela. Statistike su pokazale da u tim prvim mjesecima postoje kasne forme hemoragijske bolesti koje se javljaju u 4-7/100000 djece koja su ili na prirodnoj prehrani ili imaju neku od kroničnih bolesti koje ometaju apsorpciju vitamina K. Stoga je preporuka i za zdravu dojenu djecu da se suplementira vitamin K do 3mj života. Tu preporuku donijela je „Stručna komisija za zdravstvenu zaštitu žena, djece i mladeži“, 2014. godine za RH, a na temelju preporuke stručnih društava u Hrvatskoj i svijetu.  Budući da su sva adaptirana mlijeka obogaćena vitaminom K, djeca koja uzimaju samo adaptirano mlijeko ili kombinaciju majčinog mlijeka s bar 300 ml adaptiranog ne trebaju suplementaciju. Kasnije u djetinjstvu manjak vitamina K kojeg obilno sadrži zeleno lisnato povrće i pomaže naša crijevna flora rijetko viđamo, no najčešće je to u bolestima koje utječu na apsorpciju vitamina topivih u mastima (uz K su to A, D, E) poput bolesti koje zahvaćaju izlučivanje žuči, značajni malapsorpcijski sindromi, kada se onda prema preporuci pedijatra koji liječi dijete zbog osnovne bolesti vrši kontinuirana suplementacija vitamina topivih u mastima. Prekomjerno, nekritično unošenje vitamina topivih u mastima može dovesti do nakupljanja ovih vitamina u organizmu što također može imati negativne posljedice na zdravlje, stoga se mora uvijek voditi računa da se daju profilaktičke doze, a terapijske samo u slučaju realnog manjka, a pod kontrolom liječnika. U slučaju veganske prehrane kada se ne unosi ništa od hrane životinjskog porijekla, vitamin A dobija se iz karotenoida u žutom i narančastom voću i povrću, te su tim slučajevima poželjna barem 2-3 serviranja ovog voća i povraća u danu

Osnovna uloga vitamin D je usmjerena na zdravlje kostiju. Osim toga njegova uloga danas se pojačano istražuje i u alergijskim bolestima, prevenciji infekcija, kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa tip 1, gdje se vide određeni benefiti, ali još nedovoljno jasni za službene preporuke u tom pogledu. Kako bi se kalcij što bolje ugradio u kosti i spriječila moguća slabija gustoća kostiju te rahitis u ranoj dobi, pokazalo se da je vitamin D poželjno dodavati tijekom cijele prve godine života. Nerijetko roditelji misle da tijekom sunčanih dana to nije nužno vitamin D jer će ga se dovoljno sintetizirati, međutim dio kože koji je izložen sunčevoj svjetlosti je mali, a uz to u ljetnim mjesecima dojenče nije dobro izravno duže izlagati suncu. Prema preporukama stručnih društava u Europi, Americi i kod nas, profilaktička doza vitamina D3 u dojenčadi s kojom se izbjegavaju svi rizici za manjak i njegove posljedice je 400 IU/dan, ev. može biti i veća, ali ne smije prelaziti 1000 IU/dan, što je gornja granica sigurne doze za dojenče bez rizika za suvišak. Danas postoje pripravci koji sadrže zajedno kombinaciju K1 i D3 vitamina u adekvatnim dozama za dob do 3mj., a kasnije se daje samo D3 vitamin. Uvijek je važno pročitati kako je pripravak pripremljen, budući u istoj količini, primjerice kapi, može biti različita količina vitamina D, ovisno o proizvođaču.  Kako bi i kasnije organizam imao dovoljno vitamina D, zdravu djecu treba poticati da jedu hranu koja ga sadrži dosta – ribu, jaja, kao i namirnice koje su njima dodatno obogaćene (pr mliječni proizvodi, neke žitarice, sokovi). Veći rizik za manjak D vitamina imaju djeca tamne boje kože, preuhranjeni, kao i oni koji vrlo malo vremena provode vani. Kod djece koja boluju od bolesti za  koje se zna da mogu dovesti do manjka vitamina D (novootkrivena celijakija, smetnje protoka žuči, djeca koja se slabo kreću..) dobro je povremeno prekontrolirati njegovu razinu kako bi se vrijednost optimalizirala.

Manjak vitamina topivih u vodi, a to su C i vitamini B skupine, vrlo rijetko nastaju u dječoj dobi, budući da su ti vitamini vrlo široko zastupljeni u mnogim namirnicma. Vitamin C nalazi se dominatno u citrusima, paprici, zelenom lisnatom povrću, no sadrži ga i drugo voće i povrće. Međutim, dulja termička obrada ili kuhanje u puno vode, te namakanje u vodi, smanjuje njegovu razinu u namirnicama. Jako selektivni jelovnici bez  voća i povrća kroz više mjeseci ili bolesti poput anoreksije, bulimije mogu dovesti do značajnog manjka ovog vitamina, što se manifestira kroničnim umorom, nekada bolovima u zglobovima, a u težim oblicima pojavom modrica, krvarenja desni, sklonosti infekcijama ili sekundarno anemijom (C vitamin pospješuje apsorpciju željeza). Suplementacija ovog vitamina korisna je uz terapiju anemije, a također kod djece koja jedu vrlo ograničene količine voća i povrća kroz dulje razdoblje.

Deficit vitamina B skupine rijetko nastaje, jer su ovi vitamin sastavni dio različitih namirnica biljnog i životinjskog porijekla. Vitaminom B1 (tiamin), B2 (riboflavin), B3 (niacin) se uz to obogaćuju bijelo brašno, riža  te neke druge žitarice,  tjestenina i još neki proizvodi. B2 daje i lijepu žutu boju, pa se ponekad u tu svrhu koristi i kao prirodni aditiv hrani. To je također razlog zašto skoro pa i ne vidjamo manjak tih vitamina. Dalje, B5 (pantotenska kiselina) je isto tako sadržan u mnogobrojnim namirnicama i životinjskog i biljnog porijekla.  Za B6 (piridoksin) je to također slučaj, a njime se često obagućuju žitarice (kornfelks, musli) te neka pića tako da je manjak isto rijedak. Medjutim od skupine B vitamina, značajan manjak vitamina B12 vidimo u veganske prehrane, a rizična su i dojenčad majki veganki. Prema dostupnim istraživanjima oko 33% djece i adolescenata vegana i čak 45% dojenčadi veganskih majki koje doje ima deficit tog vitamina. Naime, prirodni izvor tog vitamina su uglavnom meso, jaja, riba, školjkaši.  Danas na tržištu postoje tim vitaminom obogaćene neke žitarice, kvasac i razni napitci. Taj vitamin važan je za neurološki i intelektualni razvoj djeteta. Njegov nedostatak uzrokuje megaloblastičnu anemiju te sporiji neurološki razvoj. Ako ga procjenjujemo, treba ga odrediti u krvi zajedno s homocisteinm i metilmalonskom kiselinom, čije porast vidimo već pri graničnom nedostatku B12. Preporuka hrvatskog pedijatrijskog gastroenterološkog društva je da se dojenoj djeci ako je majka na veganskoj prehrani suplementira vitamin B12 radi prevencije manjka. Starijoj djeci koja jedu vegansku hranu bitno je nadzirati količinu ovog vitamina. Uz to se preporučuje 3 puta na dan unositi namirnice obogaćene tim vitaminom da se osigura 5 do 10 μg vitamina B12/dan ili ga dodatno suplementirati. Manjak  B9 (folne kiseline) nekada se viđao u dojenčadi koja su hranjena kozjim mlijekom kao osnovnim mlijekom jer ga ono ne sadrži, no danas u eri dojenja i adaptiranim mliječnih pripravaka to srećom više nije slučaj. Dobar izvor tog vitamina su mahunarke, špinat, jaja. Manjak uzrokuje megaloblastičnu anemiju, umor, upale desni i sl.

Najčešći nedostatak minerala koji viđamo u djece je manjak željeza. Važno je napomenuti da manjak željeza koji rezultira značajnom anemijom u ranoj dobi (od fetalnog doba do 2 godine života) može imati dalekosežne posljedice jer je željezo važan čimbenik razvoja neurološkog i imunološkog sustava. Željezo sudjeluje u metaboličkim procesima proizvodnje energije, u procesima mijelinizacije neurona te je kofaktor nekih enzima u sintezi neurotransmitera. Već nedostatak željeza u trudnice reflektira se na zalihu s kojom se dijete rađa. Manjku su u dojenačkoj dobi naročito sklona djeca anemičnih majki, prerano rođeni, djeca niske porođajne mase, blizanci. U tim slučajevima sugerira se preventivno davanje malih doza željeza kako bi se spriječila značajna anemija. Kasnije manjak željeza obično nastaje zbog nepravilne prehrane, tj. prekasnog i presporog uvođenja dohrane tj. malog unosa mesa, naročito ako se radi o djeci koja su do tada isključivo dojena. Također se vidjelo da djeca koja dobivaju neadaptirano kravlje mlijeko kao osnovno mlijeko u periodu između 6mj., a prije kraja prve godine života imaju češće anemiju stoga se to ne preporuča. Obično se rutinski u drugoj polovici prve godine, radi barem jedna provjera krvne slike kako bi se na vrijeme reagiralo. Kasnije iza prve godine života uzroci manjka željeza mogu biti prekomjerno uzimanje mlijeka i čaja koji ruše apsorpciju željeza, a s druge strane premalo hrane životinjskog porijekla. Također vegetarijnska i veganska prehrana može rezultirati manjkom željeza. Naime, željezo biljnog porijekla slabije se resorbira, od onog iz životinjskih izvora. Stoga se provjere krvne slike svakako trebaju raditi u slučaju selektivne prehrane u djece. Prvi stadij u razvoju anemije kada je premali unos je ispražnjenje rezervi željeza, a ide brže ako su zalihe male. Kada se iscrpe spremišta nastupa prava anemija. Anemična djeca sklonija su infekcijama, umornija su, a ako anemija dulje traje može dovesti i do slabijeg kognitivnog funkcioniranja od onog zadanog genetskim potencijalom.

Drugi značajni nedostatak minerala koji viđamo kod djece vezan je za kalcij. Nedovoljnog unosa kalcija roditelji ponekad nisu niti svjesni jer se teško objektivizira tj. ne može se procijeniti mjerenjem njegove razine u krvi. Naime, organizam se kod nedostaka kalcija trudi održati prije svega krvnu hemostazu, dok štedi na ugradnji u kosti. Djetinjstvo je upravo razdoblje brzog rasta i izgradnje stabilnih kostiju za šta je osnova kalcij. Većinu dnevnog unosa kalcija djeca dobivaju iz mlijeka i mliječnih proizvoda koje je bolje bioraspoloživosti za njegovu apsorpciju od hrane biljnog porijekla koja ga ima puno, ali paralelno sadržava fitate i oksalate koji ga vežu i smanjuju njegovu resorpciju. Osnova prehrane dojenčeta upravo je mlijeko, a razlog zašto ga ni kasnije ne smijemo zaboraviti je upravo kalcij, mada je iza dojenačke dobi za to dovoljno 2-3dcl dnevno (mlijeka ili mliječnih proizvoda). Stoga je „čaša mlijeka na dan“ za dječju dob zaista poruka koja osigurava bazu kalcija. Danas kada su češće alergije na kravlje mlijeko rane dobi, ali i neki drugi ponekad i osobnim izborom uvjetovani razlozi izbjegavanja kravljeg mlijeka, bitno je znati da djetetu treba adekvatna zamijena za mlijeko upravo radi kalcija ili njegova suplementacija shodno potrebama za dob. Danas se neke žitarice koje se koriste za doručak, te napitci dodatno obogaćuju kalcijem što je isto dobra pomoć u prehrani.

Na kraju možemo zaključiti kako je raznolika prehrana sa zastupljenim što većim brojem namirnica iz svih skupina najsigurniji put za normalnu vitaminsku i mineralnu zalihu, dok u slučajevima izbirljivosti ili posebnosti u jelovniku treba pratiti iste i suplementirati ih prema potrebi.

Prim. dr Alemka Jaklin Kekez, spec. pedijatar gastroenterolog

 

Izdvojene novosti