Ines Zukan, dr. med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske alergologije, Poliklinika Helena

Bronhiolitis je virusno uzrokovana akutna upala donjih dišnih puteva – bronhiola i malih bronha.

Uglavnom se javlja u djece mlađe od 2  godine s vrhom incidencije između trećeg i šestog mjeseca života.

Uz viruse influenze, metapneumoviruse, rinoviruse, jamačno je najčešći uzročnik  akutnog bronhiolitisa respiratorni sincicijski virus koji  spada u skupinu RNA virusa. Usprkos dugo poznatoj strukturi virusa još nije otkrivena dovoljno učinkovita specifična terapija.

RSV je ubikvitaran. Može se javiti u bilo kojoj životnoj dobi. U odraslih osoba i djece školske dobi  najčešće uzrokuje blagu kliničku sliku. Teže kliničke oblike bolesti uzrokuje u dojenčadi i male djece koji se najčešće prezentiraju bronhiolitisom i /ili pneumonijom te u starijih osoba i osoba sa poremećajem funkcije imunološkog sustava u kojih dovodi do značajnog morbiditeta i mortaliteta. RSV infekcija se javlja sezonski tijekom zime i ranog proljeća  u razdoblju od studenog do travnja tako da do druge godine života gotova sva djeca prebole RSV infekciju.

Budući da imunološki odgovor na RSV infekciju ne štiti protiv reinfekcije, stopa oboljevanja za sve izložene tijekom sezone  iznosi oko 40%. Rizik infekcije je najveći u djece koja  pohađaju kolektiv,  djece koja su izložena štetnom utjecaju duhanskog dima, djeca  koja  nisu hranjena majčinim mlijekom. Samo 1-2 %  djece zaražene respiratornim sincicijskim virusom zahtijeva bolničko liječenje. Najugroženije skupine su dojenčad, prijevremeno rođena  djeca, djeca s prirođenim srčanim grješkama  kao i djeca s kroničnim plućim bolestima i imunodeficijencijama.

Respiratorni sincicijski virus se prenosi kapljičnim putem ( kihanje, kašljanje) i direktnim kontaktom putem kontaminiranih ruku ili predmeta. Potvrđeno je  da virus na rukama može preživjeti do pola sata,  na kontaminiranim površinama se može zadržati i nekoliko sati što upućuje na iznimni značaj provođenja općih higijenskih mjera kao prevencije širenja  virusa.

Kao  posljedica virusne  infekcije dolazi do oštećenja sluznice  bronhiola, posljedičnog  nakupljanja sekreta čime se otežava protok zraka kroz najmanje dišne puteve i u konačnici rezultira  specifičnim kliničkim simptomima. Bronhiolitis poglavito započinje  simptomima upale gornijih dišnih puteva i povišenom temperaturom koji  tijekom nekoliko dana napreduju do pojave zaduhe, kašlja i piskanja.

Kako se bronhiolitis poglavito javlja u dojenačkoj populaciji, kliničke manifestacije su suptilne  kao što je izraziti nemir djeteta uz naglašene teškoće hranjenja tijekom inkubacijskog perioda od 2 do 5 dana; blago povišena temperatura do 38.5  C ili blaga hipotermija u novorođenčadi,  intenzivirajuća hunjavica i začepljen nos. U slučaju razvoja teže kliničke slike ( osobito u rizične skupine djece) javlja se  ubrzano i otežano disanje uz izražene intekostalne retrakcije, širenje nosnica, iritabilnost ili pospanost, plavičasto obojene usnice i okrajine, teškoće hranjenja. U mlade dojenčadi apneja (kratkotrajni prestanak disanja) može biti prvi znak bolesti.

Simptomi na koje treba obratiti pažnju jer upućuju na pogoršanje stanja djeteta i zahtijevaju neodgodivu liječničku pomoć su izrazita razdražljivost ili pospanost, plavičasta boja usnica, uporan dugotrajan kašalj koji ometa normalno hranjenje ili san djeteta, ubrzano otežano disanje, apneja.

U zdravih odraslih osoba i starije djece bolest je samoograničavajuća i često  može proći  neopaženo ili se manifestira kao obična prehlada. Stariji bolesnici, osobito oni koji su imunokompromitirani  ili kardiopulmonalni bolesnici mogu razviti teži oblik bolesti koji najčešće zahtijeva bolničko liječenje.

Dijagnoza akutnog bronhiolitisa se postavlja na temelju kliničke prezentacije, dobi pacijenta, epidemiološkoj situaciji i pregleda pacijenta.

Kao dodatni alat u obzir dolaze laboratorijske pretrage ( osobito  u slučaju razvoja komplikacija) i brzi antigenski testovi   kojima se dokazuje prisustvo virusa u nazofaringealnog obrisku.

 U kliničkoj praksi postoji manjak učinkovitih specifičnih terapijskih  postupaka. Terapija  počiva na simptomatskim mjerama liječenja i potpornim postupcima.

Kako je zamijećeno da primjena oksigenoterapije  primjetno poboljšava stanje  bolesnika, svi terapijski postupci su usmjereni na  održavanje adekvatne oksigenacije i hidracije.

Medikamentozna terapija ima značajno ograničenu ulogu u liječenju bronhiolitisa u djece.

Većina djece i dojenčadi   se oporavi  u periodu do dva tjedna. Dojenčad koja je hospitalizirana  zbog  težeg kliničkog oblika bronhiolitisa su pod  značajno  većim rizikom od razvoja  ponavljajućeg piskanja i astme  u kasnije dječje doba.  

Infekcija se može prevenirati provođenjem općih higijenskih mjera ( pranje ruku, izolacija bolesnika, dezinfekcija kontaminiranih površina ).

Pasivna profilaksa se provodi pomoću monoklonskog protutijela protiv RSV-a ( palivizumab) smanjuje učestalost hospitalizacije  u visokorizične djece. Isplativa je samo u visokorizične djece koja imaju veliki rizik  za razvoj teškog kliničkog oblika bronhiolitisa(    hemodinamski značajna srčana grješka, kronična bolest pluća, prijevremeno rođena dojenčad, djeca s imunodeficijencijama). Prva doza se primjenjuje neposredno prije početka sezone RSV-a. Ostale 4 doze se primjenjuju u razmacima od  jedan mjesec tijekom sezone RSV-a.

Prevencija RSV bronhiolitisa palivizumabom može prevenirati razvoj piskanja  nakon preboljenja RSV bronhiolitisa.