Većina djece nekada u svome životu može osjetiti jako lupanje srca ili se može u jednom periodu brže umarati nego inače te ponekad osjetiti i bol lociranu u prsištu. Isto tako, nije rijetkost i da se na redovnom pregledu pedijatra otkrije srčani šum. Simptomi kao što su navedeni često izazivaju zabrinutost i strah kod djece, a i samih roditelja, zbog čega je uvijek dobro ponoviti koji su točno razlozi za pregled kod dječjeg kardiologa.

Najčešći razlog za upućivanje djeteta dječjem kardiologu je prisutnost srčanog šuma koji otkriva pedijatar tijekom rutinskog pregleda. Vano je znati da su nevini, odnosno funkcionalni šumovi, vrlo česti u djece i najčešće nisu znak bolesti. Dječji kardiolog na pregledu, uz pomoć snimanja EKG-a i ultrazvuka srca, može razjasniti o kakvom je šumu riječ, je li prisutna bolest srca i je li potrebno daljnje praćenje.

Pregled dječjeg kardiologa potreban je i ako postoji sumnja na prirođenu srčanu grešku. Ako dijete ima simptome poput nesvjestice, bolove u prsima povezane s tjelesnim naporom, izraženo lupanje (palpitacije) ili ubrzani rad srca, jaki umor koji se ne može povezati s drugim stanjem ili ako dijete slabo podnosi tjelesni napor na način da se tijekom tjelesne aktivnosti treba nekoliko puta odmoriti, također zahtijeva pregled i savjetovanje kardiologa. Posebnu pozornost treba posvetiti djeci koja slabije napreduju na tjelesnoj masi i visini ili kod kojih se pojavljuju plavkasta boja usnica i kože u naporu ili mirovanju.

Kardiološka procjena potrebna je i kada u obitelji postoji povijest prirođenih ili nasljednih srčanih bolesti, ozbiljnih poremećaja srčanog ritma ili iznenadne srčane smrti u mlađoj dobi. U takvim okolnostima pregled ne znači da dijete nužno ima srčanu bolest, već da je važno da kardiolog procijeni rizik pojave bolesti u djeteta, uputi na daljnje pretrage ako su potrebne te da odredi koliko često dijete treba dolaziti na kontrolne preglede kako bi se pravovremeno moglo liječiti.

Nije loše javiti se i na pregled dječjem kardiologu ukoliko je dijete profesionalni sportaš kako bi se na vrijeme otkrili mogući problemi u radu srca i podnošenju tjelesnog napora.

Važno je ne zanemariti simptome, ali i da se oni unaprijed ne tumače kao znak ozbiljne bolesti. Uloga pedijatra je prepoznati kada je potrebna dodatna procjena, a dječjeg kardiologa utvrditi postoji li problem u radu srca i treba li dijete adekvatno liječenje ili samo praćenje.