Može li visokoproteinska prehrana naštetiti bubrezima adolescenata?

Proteini su važni za rast, razvoj i obnovu mišića, osobito kod adolescenata koji se bave sportom. Ipak, više proteina ne znači nužno više mišića ni bolje sportske rezultate.

Koliko je proteina potrebno?

Okvirni preporučeni dnevni unos iznosi:

  • zdravi adolescenti bez redovitog treninga: 0,9–1,0 g/kg tjelesne mase
  • rekreativni sportaši: 1,2–1,6 g/kg
  • natjecateljski sportaši: 1,6–2,0 g/kg, uz individualnu procjenu.

Primjerice, adolescent težak 60 kg uobičajeno treba oko 55–60 g proteina dnevno. Ako redovito trenira, potrebe mogu iznositi približno 70–95 g, a kod intenzivnog natjecateljskog sporta do oko 120 g dnevno.

Pritom treba računati ukupnu količinu proteina iz hrane i svih dodataka prehrani. Većina adolescenata svoje potrebe može zadovoljiti mesom, ribom, jajima, mliječnim proizvodima, mahunarkama i orašastim plodovima pa im proteinski pripravci najčešće nisu potrebni.

Gdje počinje rizik?

U zdravih adolescenata nema dovoljno dokaza da unos proteina do približno 2 g/kg dnevno sam po sebi uzrokuje oštećenje bubrega. Međutim, 2 g/kg nije dokazana gornja sigurna granica, nego gornji dio raspona koji se navodi za intenzivno aktivne mlade sportaše.

Dugotrajan unos veći od 2–2,5 g/kg dnevno nije dovoljno istražen i ne preporučuje se bez stručnog nadzora. Visok unos proteina povećava bubrežni protok krvi i glomerularnu filtraciju, odnosno opterećenje bubrega.

Rizik je veći ako se kombinira s:

  • nedovoljnim unosom tekućine
  • vrlo intenzivnim treninzima
  • kreatinom i različitim „pre-workout“ pripravcima
  • energetskim pićima
  • čestim uzimanjem ibuprofena i nekih lijekova
  • istodobnim uzimanjem više dodataka nepoznatog sastava.

Koji adolescenti zahtijevaju poseban oprez?

Visokoproteinska prehrana i proteinski dodaci nisu za svakoga. Prije njihova uvođenja potreban je razgovor s liječnikom ako adolescent:

  • ima samo jedan bubreg, manji bubreg ili prirođenu anomaliju bubrega i mokraćnog sustava
  • ima kroničnu bubrežnu bolest, refluksnu nefropatiju ili povišeni krvni tlak
  • boluje od šećerne bolesti
  • ima prekomjernu tjelesnu masu ili pretilost
  • rođen je prijevremeno ili s niskom porođajnom masom
  • ima neurološku bolest, smanjenu pokretljivost ili neurogeni mjehur
  • boluje od druge kronične bolesti ili dugotrajno uzima lijekove koji mogu utjecati na bubrege
  • ranije je imao akutno oštećenje bubrega, česte dehidracije ili rabdomiolizu.

Ova djeca ne moraju nužno imati oslabljenu bubrežnu funkciju, ali mogu imati manju bubrežnu rezervu, sklonost hiperfiltraciji ili druge čimbenike rizika. Kod njih ni uredna vrijednost kreatinina ne mora uvijek potpuno isključiti bubrežno opterećenje, osobito ako imaju malu ili izrazito veliku mišićnu masu.

Unos proteina stoga treba prilagoditi dobi, rastu, tjelesnoj aktivnosti, prehrambenom statusu i bubrežnoj funkciji. Proteine ne treba ni samoinicijativno ograničavati jer premalen unos može ugroziti rast i razvoj.

Zaključno

Većina zdravih adolescenata, uključujući rekreativne sportaše, potrebne proteine može dobiti uravnoteženom prehranom. Proteinski pripravci nisu zamjena za obrok, a veće količine treba planirati uz educiranog sportskog nutricionista.

Kod adolescenata s bubrežnom, kroničnom ili neurološkom bolešću, dijabetesom, pretilošću ili prijevremenim rođenjem prije uvođenja visokoproteinske prehrane i dodataka potrebna je procjena pedijatra, a prema potrebi i pedijatrijskog nefrologa.

Ako imate nedoumica ili pitanja, obratite nam se s povjerenjem.

Piše: Prof.dr.sc. Andrea Cvitković Roić, uži specijalist pedijatrijske nefrologije

Izdvojene novosti