traži
Zatvori ovaj okvir za pretraživanje.

Žgaravica u djece: uzroci, simptomi i liječenje

Poznat osjećaj pečenja iza prsne kosti i/ili u „žličici“ mnogi odrasli dobro poznaju, no manje je poznato da žgaravica može mučiti i djecu.

Žgaravica (gorušica ili piroza) predstavlja osjećaj pečenja iza prsne kosti i/ili u „žličici“ (epigastrij ili gornji dio trbuha). Znatno se rjeđe javlja u djece nego u odraslih, a uz to djeca, pogotovo manja, teško verbaliziraju taj osjećaj.
Za pedijatre je najveći izazov procijeniti značajnost ovog simptoma za zdravlje djeteta, tj. razlikovati je li žgaravica simptom funkcijske dispepsije ili organske bolesti te koliko se široko upustiti u dijagnostičku obradu i kako tegobe tretirati.
Funkcijska dispepsija
Prema klasifikaciji funkcijskih poremećaja probavnog trakta u djece, koji su definirani IV Rimskim kriterijima 2016. godine, funkcijska dispepsija uključuje jedan ili više od sljedećih simptoma:
• osjećaj punoće nakon jela,
• osjećaj rane sitosti,
• epigastričnu bol i/ili pečenje koji nisu povezani s defekacijom,
a javljaju se bar četiri dana mjesečno, kroz period od barem dva mjeseca.
Uz to mogu biti pridruženi i simptomi poput podrigivanja, osjećaja nelagode u trbuhu, lošeg sna i slično.
Ovakvo stanje nije uzrokovano anatomskim, upalnim, infektivnim, neoplastičkim, niti metaboličkim poremećajem. Učestalost u djece kreće se oko 3 – 7%. Etiologija funkcijske dispepsije nije do kraja razjašnjena; moguće je da je riječ o nekoj vrsti poremećaja motiliteta (motoričke funkcije) gornjeg probavnog trakta, tj. poremećaju relaksacije i pražnjenja želuca i/ili visceralnoj preosjetljivosti. Vidjelo se i da postoji obiteljska predispozicija, a može se javiti i kao postinfektivna posljedica akutnog gastroenteritisa.
Organske bolesti kao uzrok žgaravice
Najčešće organske bolesti u kojima je žgaravica jedan od simptoma su gastroezofagealna refluksna bolest (GERB) i refluksni ezofagitis. Istovremeno, protivno uvriježenom mišljenju, nema potvrde da infekcija s Helicobacter pylori (tzv. HP gastritis) uzrokuje dispepsiju u djece, osim ako je riječ o ulkusnoj bolesti.
Gastroezofagealna refluksna bolest
GERB je stanje u kojem ponavljano vraćanje sadržaja iz želuca u jednjak (refluks sadržaja) svojim intenzitetom i/ili učestalošću dovodi do značajnog narušavanja zdravlja, tj. do pojave tegoba i/ili komplikacija poput upale ili striktura (suženja) jednjaka. Refluksna bolest može biti primarna, ali može biti i posljedica alergije na hranu, anatomskih poremećaja i slično.
Glavni simptomi su:
• regurgitacija s ili bez povraćanja,
• žgaravica,
• bol u prsima,
• epigastrična bol,
• teškoće gutanja,
• slabiji prirast na težini,
• izvijanje (u dojenčadi),
• kašalj, promuklost i slično.
Refluks se dokazuje 24-satnom pH-metrijom jednjaka, a kod težih oblika nužna je i endoskopija kako bi se procijenile posljedice na jednjak. Alergo testovi te pasaža jednjaka i želuca ponekad upotpunjuju dijagnostiku kako bi se razjasnili razlozi nastanka refluksa.
U terapiji se kombiniraju simptomatske antirefluksne dijetetske mjere, alginati i inhibitori protonske pumpe ovisno o težini bolesti, a ponekad, ako je refluks potaknut alergijom, i eliminacijske dijete.
Eozinofilni ezofagitis
Eozinofilni ezofagitis je upala jednjaka u čijoj je podlozi značajna infiltracija jednjaka eozinofilima, a reflektira se poremećajem gibanja jednjaka i ozbiljnim teškoćama gutanja. Podloga za ovo zbivanje može također biti refluksna ili alergijska, no jedan dio etiologije još uvijek je nerazjašnjen.
Dijagnostička metoda kojom se potvrđuje eozinofilni ezofagitis isključivo je endoskopija s biopsijom sluznice jednjaka.
U terapiji se koriste inhibitorni protonske pumpe, eliminacijska dijeta (izostavljanje alergena iz hrane) te topički kortikosteroidi, ovisno o tome koji je uzrok. Ponekad je potrebno kombinirati terapiju kako bi se postigao zadovoljavajući učinak.
Ulkusna bolest u djece
Ulkusna bolest u djece je značajno rjeđa nego u odraslih. Najčešće je povezana s korištenjem nesteroidnih protuupalnih lijekova ili s Helicobacter pylori (HP) infekcijom.
Dokazuje se isključivo endoskopijom u slučajevima kada imamo simptome žgaravice i/ili epigastrične boli povezane s upozoravajućim znacima.
Liječi se inhibitorima protonske pumpe te eradikacijom HP i/ili izostavljanjem lijekova koji su ju izazvali. Eradikacija infekcije HP na temelju nalaza u stolici ili krvnog nalaza, a bez endoskopije i potvrde bolesti tim putem, ne preporučuje se u djece.
Koji su znakovi upozorenja?
Kako bismo razlikovali je li riječ o funkcijskoj dispepsiji ili patologiji čiji je simptom žgaravica, rukovodimo se znakovima upozorenja.
Glavni znakovi upozorenja su:
• teškoće gutanja ili bol pri gutanju,
• ponavljano povraćanje,
• noćna bol,
• proljev,
• gubitak krvi putem probavnog trakta,
• perianalna bolest,
• gubitak na tjelesnoj masi,
• poremećaj rasta,
• odgođen pubertet,
• neobjašnjive vrućice,
• pozitivna obiteljska anamneza na ulkusnu bolest, kroničnu upalnu bolest crijeva i/ili celijakiju…
Dijagnosticiranje
Ako uz žgaravicu i/ili epigastričnu bol nalazimo znakove upozorenja, postoji veća vjerojatnost da je riječ o organskoj bolesti i tada se odlučujemo za daljnju dijagnostiku (24-satnu pH-metriju jednjaka, endoskopiju, alergo testove…).
Ako nema znakova upozorenja i mislimo da se radi o funkcijskoj dispepsiji, dijete nije potrebno podvrgavati invazivnoj dijagnostici. Ponekad u tu zamku ipak upadamo ako se simptomi neprekidno ponavljaju i traju mjesecima.
Terapija i savjeti za ublažavanje simptoma
Osnovna terapija žgaravice koja se javlja u sklopu funkcijske dispepsije i uopće simptoma funkcijske dispepsije jesu simptomatske dijetetske mjere.
Najvažnije je izbjegavanje namirnica i pića koja potiču takva stanja. U to se ubrajaju začinjena i masna hrana, slatkiši te gazirani i slatki napitci. Za žeđ se savjetuje primarno voda. Pomaže i uzimanje manjih, ali češćih obroka. Korisno je i spavanje s povišenim uzglavljem te izbjegavanje kasnog jedenja neposredno pred odlazak na spavanje.
Ponekad se koriste i alginati koji se uzimaju iza obroka i formiranjem gušćeg sadržaja u želucu fizički sprečavaju vraćanje sadržaja u jednjak. U nekim slučajevima koristimo i inhibitore protonske pumpe te histaminske H2 blokatore kroz određeno razdoblje, a procjenu o vrsti terapije donosi isključivo liječnik.
Žgaravica koja je simptom neke od navedenih organskih bolesti, liječi se prema uzroku koji je utvrđen dijagnostičkim metodama.

Prim. Alemka Jaklin Kekez, spec.pedijatar uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije

Poliklinika za dječje bolesti Helena

Izdvojene novosti