Piše: dr. sc. Josip Vlaić, dr.med., specijalist ortopedije i uže specijalnosti iz dječje ortopedije

Rođenje djeteta je veliki i važan događaj za obitelj te je praćen velikim emocijama. Ubrzo nakon što u obitelj dođe njen najmlađi član, a intezitet emocija se počinje preoblikovati prema svakodnevici, roditelji se često propituju kakav je oblik stopala novorođenčeta. Uglavnom su prve izmjene informacija o stopalima novorođenčeta u trenucima posjete patronažnih sestara domu novorođenčeta, a potom dodatna pojašnjenja roditelji traže kod prvog pregleda izabranog pedijatra. Najveći dio novorođenčadi ima zdrava i lijepo oblikovana stopala, međutim njihova stopala se razlikuju od stopala odraslih, što često djeluje zbunjujuće na roditelje. Stoga, kod prvog pregleda pedijatra roditeljima treba jasno reći da djeca nisu „mali“ odrasli. Upravo je naredni period zdravog rasta i razvoja djeteta vrijeme u kojem će oni postati odrasli sa svim karakteristikama koje odraslo tijelo krasi, pa tako i odraslo stopalo.

Dječji ortoped uglavnom susreće dojenčad sa 5-6 tjedan starosti kod prvog UZV pregleda kukova. Tada je uvijek dobro dojenčetu pregledati stopala i utvrditi postoji li potreba za bilo kakvom intervencijom. Kao što je ranije rečeno, najveći dio dječjih stopala je lijepo oblikovan. Zdrava stopala dojenčeta su elastična i hipermobilna te imaju četvrtast oblik – drugačiji od odraslog stopala. Ona imaju izraženije „jastučiće“ u svom središnjem dijelu te su mekana i savitljiva. Manji dio dječjih stopala potrebno je, zbog zaležanosti u maternici i lošijeg položaja, poticati da se isprave masažama i fizikalnom terapijom. Na sreću, najmanjem broju dječjih stopala potrebni su ekstenzivniji oblici liječenja kao što su gipsanje ili operacije. Tada bi u ambulanti dječjeg ortopeda sve sumnje i nedoumice oko stopala djeteta trebale biti razjašnjenje. To je vrijeme kada bi roditelji trebali dobiti sve odogovore na pitanja o obliku, rastu i razvoju stopala kod djeteta. Za vrijeme pregleda i kroz razgovor, vrlo često se postavi i pitanje prve obuće.

I dok prve „cipelice“ koja djeca dobiju primjerice za krštenje ne služe svrsi hodanja već samo za uljepšati fotografiju ili ugrijati stopalo na hladnoći, izbor prve obuće kada djeca započnu sa prohodavanjem je važan. Ovdje treba naglasiti da djeci ne treba obuvati ništa kruto na stopala dok još dominatno pužu jer im naprosto smeta kod kretanja. U tom periodu puzanja i kasnije vertikalizacije uz namještaj dobro je da dijete nosi nešto lagano i mekano na stopalima, kao čarapice. Međutim, kad se u fazi prohodavnja pojave trenuci da dijete samostalno bez pomoći učini nekoliko koraka kroz prostoriju, ispravan odabir obuće je bitan jer će ubrzo biti hodač.

Prema temeljnim ortopedskim istraživanjima, glavna uloga obuće je zaštiti stopalo od ozljede i infekcije. Osim zaštite stopala, prilikom izbora obuće treba se prisjetiti razvoja stopala. Ljudsko stopalo se evolucijski razvijalo miljunima godina. Od vremena kada se ljudska vrsta osovila na dvije noge, razvoj stopala je krenuo u drugom smjeru u odnosu na niže vrste primata. Stoga stopalo ne služi više za hvat, kao primjerice kod smeđeg medvjeda, nego samo kao oslonac kod pokretanja. Kroz vrijeme je pokazano da se optimalni razvoj stopala događa u bosonogom okruženju. Što znači da bi za optimalan razvoj dječjeg stopala bilo dobro da djeca od malena hodaju bosa. Ipak, ovakav scenarij nam je svima teško zamisliv jer prijete razne opasnosti kod bosog hodanja. Međutim, odabir vrste obuće djeci izrađene prema bosonogom (barefoot, engl.) modelu čini se kao izvrsna alternativa koja omogućava primjerenu zaštitu stopala, a istovremeno pruža željene uvjete optimalnog razvoja dječjeg stopala.

Današnja obuća izrađena prema barefoot modelu je lagana, ima dovoljno mjesta za prste, fleksibilna i nema materijala za amortizaciju tabana pa se hod u barefoot obući smatra po funkciji kao bosonogi hod uz istovremenu zaštitu stopala. Štoviše, nedavno istraživanje Gimunova i sur. na djeci u fazi prohodavanja pokazalo je da djeca koja su prohodavala u barefoot obući imaju veći luk stopala i manji kut pro gresije stopala kod hoda, usporedno sa svojim vršnjacima koji su prohodavali u klasičnim dječjim papučicama. Dakle, imaju bolje parametre koji se smatraju povoljnim kod ispravnog razvoja stopala. Zapravo, barefoot obuća bi trebala biti četvrtastog oblika kao što i jest dječje stopalo. Trebala bi biti porozna – izrađena od prirodne kože kako bi se izbjegla iritacija ili gljivične infekcije. Mora imati određeno trenje sa podlogom koje imitira hod bosim stopalom, a sam vanjski izgled bi trebao biti djeci prihvatljiv.

S druge strane, pretjerano kruta i kompresivna obuća može izazvati deformitete, slabosti i ograničenje pokretljivosti tako da ovu vrstu obuće treba izbjegavati za zdravo dječje stopalo. Zdravom stopalu djeteta treba samo omogućiti ispravan rast i razvoj, a ne treba ga opteretiti korektivnim cipelama, što je samo po sebi pogrešan naziv za obuću koja se kani obuti na zdravo stopalo. Ako stopalo nije zdravo te ima potrebe za smanjenjem apsorpcije udarca kod hoda, raspodjelu opterećenja ili povišenje, to predstavlja valjane indikacije za izmjenu cipela kod djeteta.